Jutros me pogodila vijest da mi je jednom ahbabu preselio sinčić dvije godine star! Budio ga babo da ustane i da idu u vrtić, a tijelo mu se već ohladilo bilo. Prav, zdrav, Allah ga Sebi u snu uzeo. Subhanallah, kakav ibret!
Razmišljam, nema pravila ni rasporeda, i po nas može doći svakoga trenutka. Na Sudnjem danu će svako shvatiti da je na dunjaluku ostao samo koliko dan ili dio dana. Zar da i dalje propuštamo namaz, našu prvu i posljednju vezu sa Gospodarom? Zar da i dalje robujemo dunjaluku, šta ćemo u mezar osim djela ponijeti?
P.S. Na slici se ne radi o ovom dječaku