Kad čujem ljude kako kukaju: “Završio fakultet, a nema(m) posla” – bude mi sasvim jasno zašto nemaju posla.
U našem narodu “fakultet” je bogomdana referenca koja garantuje posao. Vjerovatno zbog toga što smo hronično neškolovan narod, pa se na školovanje i diplome gledao kao na egipatske hijeroglife. Mogu razumjeti stare i njihov odnos prema tome, ali ne mogu razumjeti današnju omladinu koja se tako odnosi prema školovanju i diplomama.
Samo školovanje znači da si prošao određeni proces edukacije i da si vjerovatno za tih nekoliko godina učenja naučio i stekao određene vještine. I to je to.
Tvoje vještine su ono što realan svijet traži, a papir svašta trpi, poslodavac ne mora. (Osim ako se ne zaposliš preko štele, u tom slučaju možeš biti i ostati totalni duduk.)
Dakle, ako si završio neki fakultet i nemaš posla, žao mi je, ali nemaju ni milioni drugih u svijetu i to sa jačim diplomama. To nije razlog da očajavaš. Pokreni se, traži nešto, traži sebe u nečemu.
Prosječan Amerikanac za života promijeni 8 poslova. Mislite da svi rade poslove za koje su se školovali? Ne rade. Nisu radili ni naši očevi. Ako ne možeš da nađeš posao s diplomom za koju si se školovao/la, upiši neki kurs, završi rukovanje CNC mašinama, svugdje se traži, nauči keramiku da radiš, već fali keramičara, polaži za kamion, traži se u nečemu, mora postojati nešto u čemu možeš biti dobar i izvrstan… Jer, očito da ono za što ste se školovali nije traženo u društvu. Idemo dalje.
Razumijem životna očekivanja i snove i nepravde i razočarenja, ali život je život, ne mari za našim željama i snovima, osim ako se mi sami ne pokrenemo da ih ostvarimo. Možda ih nikad nećemo ni ostvariti, a možda ćemo ih prevazići… Najvažnije je da se otrgnemo od mentaliteta luzera, mentaliteta kukanja, mentaliteta bespomoćnosti i da krenemo u život hrabro, jer Bog nas je stvorio s misijom.
I najvažnije pravilo, bježite od ljudi koji vam govore da nešto ne možete ostvariti. (Iako oni nekad znaju biti dobra motivacija, ali najčešće su kočnica.)

Resul Mehmedović