Nedavno su u javnosti počele kružiti informacije o velikim problemima s koncesijom na ležište “Ugljevik – Istok 2” u Bosni i Hercegovini, što je izazvalo zabrinutost među građanima i političarima. Naime, dok je Milorad Dodik, predsjednik bh. entiteta Republika Srpska, bio fokusiran na traženje načina kako bi ukinuo sankcije koje su mu nametnute od strane američke administracije (kojih je bio podložan zbog svojih političkih stavova), situacija u vezi s koncesijom postajala je sve ozbiljnija.
Iz Vladinih izvještaja, saznaje se da je istekao rok od 15 dana, koji je Vlada Republike Srpske dala za rješavanje ovog pitanja. To je bio period u kojem se očekivao napredak, ali umjesto toga, situacija se dodatno zakomplicirala. Ruski oligarh Rašid Serdarov, koji je bio vlasnik koncesije, sada traži iznos od 300 miliona maraka za povrat prava na eksploataciju uglja. Ovaj iznos je značajno porastao u odnosu na prvobitnih 234 miliona, što je izazvalo dodatnu zabrinutost među građanima, koji se boje da će na kraju svi troškovi pasti na njihova leđa.
Zašto je cijela situacija postala još složenija? Slaviša Marković, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske iz PDP-a, smatra da iza cijele ove situacije stoje ljudi iz vrha RS-a. On naglašava da se Serdarov nije nikada pojavio u Ugljeviku, niti je na bilo koji način bio aktivan u vezi s projektom od 2011. godine. Umjesto toga, njegov je naziv u službenim papirima bio samo prividno prisutan, a prava na koncesiju zapravo su bila vezana za visoke političke figure u RS-u.
Kao što Marković ističe, iako je Vlada Republike Srpske davala obećanja da će ovaj veliki problem riješiti u roku od 15 dana, situacija je postala još gora. Niti jedno obećanje nije ispunjeno, a mogućnost da će RS morati platiti 300 miliona maraka za povrat koncesije ostaje na stolu, što bi svakako bio veliki udarac za budžet ovog bh. entiteta.
Također, postoje i tvrdnje da su se vlasti RS-a u prošlosti prema ovoj koncesiji ponašale vrlo blagonaklono. Naime, “Comsar Energy” dobio je koncesiju 2011. godine s jasno izraženom obavezom da izgradi termoelektranu do 2016. godine. Međutim, prošlo je već nekoliko godina i ništa od termoelektrane nije izgrađeno, niti je Serdarov uopće bio prisutan u tom procesu. U međuvremenu, Vlada je produžila koncesiju na dodatnih 44 godine, bez obaveze da izgrade termoelektranu, što je očigledno protuzakonito prema ranijim uvjetima.
Analitičari i političari smatraju da bi cijeli proces mogao završiti u arbitraži, što bi dodatno povećalo iznos od 300 miliona maraka na moguće milijardu. To bi imalo katastrofalne posljedice za financijsku situaciju u entitetu, ali i za ugled vlasti Republike Srpske. U svemu tome, dolazi i do razmjene imovine i političkih interesa. Kako je istakao Marković, među osobama koje su bile povezane s dolaskom Serdarova u Ugljeviku našao se i Duško Perović, bivši direktor predstavništva RS-a u Rusiji, koji je nakon toga prešao u “Res Gas” i sada igra ključnu ulogu u pregovorima o otkupu koncesije.
Još jedno pitanje koje se postavlja u vezi s ovim slučajem je i mogućnost revizije ugovora koji je potpisan između Vlade RS-a i “Comsar Energy”. Ovi ugovori su formulirani tako da bi RS teško mogao jednostrano raskinuti ugovor ako kompanija ne ispunjava svoje obaveze. To znači da bi cijela situacija mogla ući u dugotrajne pravne procese koji bi imali ozbiljne posljedice na budžet Republike Srpske i njene građane.
U svemu tome, Milorad Dodik nastoji da ovu temu drži što dalje od javnosti i ne iznosi previše detalja u medijima, dok se istovremeno u SNSD-u komentiraju trivijalne stvari i šire lažne vijesti o otpuštanjima djelatnika Američke ambasade u Bosni i Hercegovini, što je potom i službeno opovrgnuto.
Na kraju, pitanje koncepata razvoja u RS-u postaje ključno, jer investicije poput ove u “Ugljevik – Istok 2” mogu imati dugoročne posljedice na razvoj i stabilnost bh. entiteta. Bez jasnih i poštenih pregovora, situacija može dovesti do novih političkih i pravnih problema koji će dodatno ugroziti budžet i povjerenje građana u vlast Republike Srpske.
