Neku noć sam bila na akšamu u Begovoj. Klanjala sam vani. Ispred mene su bile tri djevojke. Međutim, jedna od njih je okupirala moju pažnju. Iako sam bila na namazu, primijetila sam da se djevojka bukvalno samo baca na namazu. Sad na ruk’u, pa da na sedžde…
Djevojka je u farmerkama i kratkoj majci. Pomislih: “Dragi Allahu, ovi neki ljudi se samo igraju sa namazom.”
Kad sam predala selam pogledala sam u mjesto gdje djevojka klanja i imala sam šta vidjeti. Ispred djevojke stoje dva papira A4 formata i na njima je napisano kako se klanja. Djevojka je to čitala i tako klanjala. Kad je predala selam pita nju ona do nje: “Jesi li zikrila?” Kaže ona: “Nisam, nije mi to mama objasnila pa ne znam.” I djevojka uze mobitel i nađe na internetu zikr poslije namaza i sva sretna reče: “Evo, našla sam kako se zikri.”
Taj akšam je možda bio prvi namaz u životu te djevojke. Njoj prvi namaz, a meni po ko zna koji put lekcija da ne osuđujemo nikog i ne komantarišemo nikog. Iskreno se nadam da će taj akšam u životu te djevojke biti prekretnica za svako dobro na oba svijeta.
V.A.
Kad sam predala selam pogledala sam u mjesto gdje djevojka klanja i imala sam šta vidjeti…
Najnovije
