Sutkinja Sena Uzunović Suda Bosne i Hercegovine nedavno je izrekla presudu u slučaju u kojem je optužen Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske. U istom predmetu, optuženi Miloš Lukić, bivši direktor Službenog glasnika Republike Srpske, oslobođen je svih optužbi. Ova presuda ima značajnu težinu jer se odnosi na veoma važnu pravnu i političku situaciju koja se tiče odluka vezanih za kršenje zakona i nepoštivanje odluka visokog predstavnika.
Presuda je donesena u skoro praznoj sudnici, jer, kako je izvještavano, odbrana i optuženi nisu prisustvovali izricanju presude. Sutkinja Uzunović obrazložila je presudu, naglašavajući specifičnosti u vezi s ponašanjem optuženih. Što se tiče Miloša Lukića, obrazloženo je da nije imao zvanični status u trenutku kada je potpisao ukaze koji su bili predmet optužbe. Naime, Lukić je 9. jula 2023. godine izdao nalog za objavu ukaza u Službenom glasniku Republike Srpske, ali tek 14. jula iste godine bio je upisan u registar kao vršilac dužnosti direktora. Tijekom izricanja naloga, Lukić se ponašao kao da je na poziciji, no pravno gledano, nije imao potrebnu ovlast za obavljanje tih funkcija. Zato je i oslobođen odgovornosti, jer nije bilo dovoljno dokaza da je u tom trenutku počinio kazneno djelo.
Kada je riječ o Miloradu Dodiku, obrazloženo je da su tvrdnje odbrane predsjednika Republike Srpske prema kojima je Christian Schmidt, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, nezakonito izabran i da nameće zakone BiH, bile potpuno neosnovane. Dodik se u svojoj odbrani pozivao na legalnost odredbi koje je donio, ali je sud zaključio da te tvrdnje nisu bile dovoljno utemeljene na zakonodavnim odredbama i pravnim normama koje se primjenjuju na visoke predstavnike u BiH. Odluke visokog predstavnika, prema tumačenju suda, i dalje su u skladu sa zakonodavnim okvirom i međunarodnim ugovorima koji reguliraju BiH.
Iako presuda u ovom predmetu još uvijek ima potencijal izazvati političke turbulencije u Bosni i Hercegovini, posebno u kontekstu odnosa između entiteta i državne vlasti, jasno je da sudska vlast igra ključnu ulogu u očuvanju pravnog poretka i osiguravanju da se odluke donose u skladu sa zakonima zemlje. Ovo je također snažna poruka da se odgovornost za administrativne radnje i političke odluke mora temeljiti na zakonitosti i pravilima koja važe za sve.
Za sve političke aktere u BiH, poput Milorada Dodika, koji osporavaju zakonodavne i administrativne odredbe, jasno je da su pravni okvir i međunarodne norme ključni u regulaciji unutrašnjih odnosa i da ne postoji prostor za arbitrarno djelovanje. S obzirom na ovakve presude, važno je naglasiti da će politički lideri u BiH morati biti oprezniji u svojim javnim izjavama i odlukama koje se tiču ustavnosti i zakonitosti.
Očekuje se da će ova presuda imati dugoročne posljedice na političku situaciju, ali i na međunarodne odnose BiH, jer postavlja pitanje kako će visoki predstavnici i međunarodne organizacije reagirati na stavove koji se protive zakonodavnim normama koje su na snazi u zemlji. Presuda takođe pokazuje da pravosudni sistem u BiH nije podložan političkim utjecajima i da pravda mora biti jednaka za sve, bez obzira na političku funkciju ili moć.
Presuda u ovom slučaju također ima značajnu simboličku težinu za pravosudni sistem Bosne i Hercegovine, koji se već dugo suočava s izazovima u pogledu političkog utjecaja i nepristranosti. Odluka Suda BiH da oslobi Miloša Lukića te odbaci tvrdnje o nezakonitosti u vezi s imenovanjem Christian Schmidta kao visokog predstavnika, šalje jasnu poruku da sudska vlast nije podložna političkom pritisku. Ovaj ishod je važan jer pokazuje da pravosudni organi ne prihvataju političke tvrdnje koje nisu potkrijepljene čvrstim pravnim osnovama. Takve presude, posebno u kontekstu Bosne i Hercegovine, gdje političke stranke često koriste pravnu nesigurnost za ostvarivanje svojih ciljeva, daju nadu da će pravda i dalje biti temeljena na zakonitosti i ustavnom okviru. Takođe, oslobađanje Lukića može se tumačiti kao potvrda da ni oni na visoko rangiranim pozicijama nisu iznad zakona i da pravda mora biti jednaka za sve, bez obzira na političku pripadnost ili status.
S obzirom na to da se političke stranke često pozivaju na međunarodne akte i ulogu visokog predstavnika u BiH, važno je istaći da će ova presuda imati dugoročne političke i pravne posljedice. Naime, Dodikovi saveznici i politički analitičari u Republici Srpskoj mogli bi je iskoristiti kao argument za daljnje osporavanje visokog predstavnika, dok će, s druge strane, politički lideri iz drugih dijelova BiH biti skloni podržati zakonske odluke koje su utemeljene na međunarodnom pravu. Ovaj presedanski slučaj također će zasigurno biti predmet daljnjih analiza, kako u pravnim krugovima, tako i u političkim i diplomatskim debatama, budući da se pitanje opstanka Daytonskog mirovnog sporazuma i njegove implementacije često koristi kao poligon za političke obračune. Ovisno o političkim interesima i savezništvima, interpretacija ove presude može utjecati na budući smjer BiH, što će zasigurno oblikovati političku dinamiku u zemlji u narednim godinama.
