“Kada roditelji ostare, volite ih kako stare, kao što su i oni voljeli vas dok ste odrastali.
Pustite ih da razgovaraju, čak i ako pričaju ponovljene priče, imajte isto strpljenje i zanimanje kao oni za vas kada ste bili mali i kada ste nešto pričali.
Neka uživaju u svojim prijateljima kao što su to nekada vama dopuštali. Neka uživaju u razgovoru s unucima jer vas vide u njima.
Pustite ih da pogriješe, jer ste i vi toliko griješili i nikad vas nisu ismijavali ispravljajući vas.
Pustite ih da žive i pokušajte ih usrećiti na posljednjem dijelu puta koji im je ostao.
I na kraju, pružite im ruku, kao što su i oni vama pružali kada ste počeli činiti prve korake.
Poštuj oca svoga i majku svoju da bi te Bog blagoslovio i da bi dugo poživio na Zemlji.”
(Hafiz Nedim Botić)
