U Bosni i Hercegovini, političke tenzije oko identitetskih pitanja, teritorijalnog ustroja i upotrebe neustavnih termina traju decenijama. Federalni zastupnik Sanel Kajan, jedan je od rijetkih političara koji kontinuirano ukazuje na ove probleme, često ukazivanjem na manipulacije koje idu u korist političkih elita, naročito iz redova HDZ-a. On već godinama upozorava na činjenicu da se u Federaciji BiH uporno koristi termin „županija“, iako je Ustavni sud još davne 1997. godine taj izraz proglasio neustavnim.
„Županija“, iako formalno izbrisana iz ustavnog okvira, i dalje se koristi u medijima, službenim dokumentima i govoru političara, posebno onih bliskih Hrvatskom narodnom saboru (HNS). Na nedavnoj sjednici Parlamenta Federacije BiH, prvi put je jedan zastupnik HDZ-a javno priznao da je riječ o terminu suprotnom Ustavu, čime se otvorila šansa da se konačno poduzmu pravne mjere.
Kajan je u svom parlamentarnom djelovanju više puta isticao da:
-
Bosna i Hercegovina ne poznaje pojam „županija“, niti institucije poput „župana“,
-
Ne postoje „zajedničke institucije“, već isključivo državne,
-
Upotreba ovih izraza ima političku pozadinu koja se koristi za promicanje ideje trećeg entiteta.
U prilog njegovim tvrdnjama dolazi i službena odluka Visokog predstavnika Christiana Schmidta, koja je dostavljena na svim službenim jezicima BiH, a u kojoj se nigdje ne koristi termin „županija“. Kajan ističe da je to dokaz da se međunarodna zajednica ipak oslanja na ustavne termine države, dok unutrašnji akteri nastavljaju s neustavnim praksama.
Još jedan apsurd, kaže Kajan, jeste da su upravo državni mediji i javni servis, koje finansira država, postali glavni promotori upotrebe neustavnih termina. Ova praksa traje već 30 godina i ostala je nekažnjena, što pokazuje duboku institucionalnu pasivnost prema ovom pitanju.
Osim medijske upotrebe, termin „županija“ se pojavio i u nazivima institucija, dokumentima i zakonima na nižim nivoima vlasti. Kajan je najavio zakonodavnu inicijativu kojom bi se ovaj izraz u potpunosti uklonio iz svih zvaničnih akata i imena.
Drugi značajan problem je prešućivanje presuda Ustavnog suda, koje su jasno definisale da županije ne postoje u administrativnoj podjeli BiH. Po Kajanovim riječima, hrvatski političari su namjerno insistirali na terminu „županija“ kako bi stvorili privid autonomnosti i opravdali svoju političku agendu. Njihovi politički partneri iz drugih naroda često su prećutno pristajali na ovu praksu, čime su direktno učestvovali u kršenju ustavnog poretka.
Najopasniji efekat ovakve politike, prema Kajanovim riječima, jeste brisanje termina „Bosna i Hercegovina“ iz imena institucija. Tako su, na primjer:
-
Umjesto „Federalno ministarstvo BiH“ uvedeni termini poput „Federalno ministarstvo zdravstva“, bez navođenja države,
-
Javna preduzeća su dobila nacionalne predznake, poput „Hrvatska pošta Mostar“ ili „Elektroprivreda HZHB“,
-
Promijenjeni su nazivi ulica, posebno u zapadnim dijelovima Mostara, dok je istočni dio ostao uglavnom netaknut.
Kajan upozorava da je kroz ovu praksu u Hercegovini stvorena faktička segregacija. Navodi konkretne primjere: u Mostaru djeluju dvije medicinske škole, dvije elektro škole, dva doma zdravlja – jedan za Hrvate, drugi za Bošnjake. Ova podjela se nije desila slučajno, već je rezultat dugoročne strategije političkih elita iz tzv. HRHB.
Osim obrazovanja i zdravstva, Kajan ukazuje i na nezakonite odluke javnih institucija. Jedan takav primjer je „Mostar bus“, gradski prevoznik koji je bez zakonskog osnova obustavio vožnju nedjeljom i za određene katoličke praznike. Nakon njegove inicijative, federalna inspekcija je potvrdila da je odluka donesena usmeno i bez pisanog traga, što je direktno kršenje zakona. Ni do danas nije poznato da li su nadležne gradske službe išta poduzele po ovom pitanju.
U širem političkom kontekstu, Kajan komentariše i odnos HDZ-a i SNSD-a, navodeći da je njihova politička simbioza vidljiva dugi niz godina. Posebno se osvrće na ponašanje Dragana Čovića, koji se nikada nije ogradio od izjava Milorada Dodika, iako on otvoreno prijeti secesijom. Čović i Dodik djeluju kao politički savez, čiji je cilj slabljenje državnih institucija BiH i jačanje etničkih entiteta.
Na kraju, Kajan poziva sve građane da podignu glas protiv ovakvih praksi i da traže povratak institucija u ustavne i zakonske okvire. Ističe da se kroz pasivnost i šutnju Bošnjaci, Srbi i Ostali sve više marginalizuju, posebno u gradovima poput Mostara. Dodaje da je Mostar grad svih njegovih građana, i da je došlo vrijeme da se jasno kaže NE politikama koje dijele narod i ruše ustavni poredak države.
Kao zaključak, Kajan jasno poručuje: „Vrijeme je da prestanemo šutjeti! Moramo se probuditi, zauzeti stav i braniti ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Ova zemlja pripada svima nama, i niko nema pravo da nam je uzima dio po dio.“
