Prosjačenje predstavlja najveće poniženje za čovjeka. …
Ono je u punoj oprečnosti sa ljudskim dostojanstvom. Društvo je dužno da ni u kojemu slučaju, ni po koju cijenu, ne dozvoli da ma koji njen član bude izložen ovom poniženju. Islam zbog toga ne preporučuje prošnju kao zanimanje niti pomaganje sirotinje putem prošnje.Prošnja je, kao što smo već istakli, ponižavajući način pomaganja. Ima mnoštvo drugih načina pomaganja u kojima ne dolazi u pitanje ljudsko dostojanstvo. Društvo je obavezno da na pristojan način osigura egzistenciju siromašnim i iznemoglim građanima putem domova i drugih socijalnih zbrinjavanja kao što se to danas čini kod nas.
Prema islamskom učenju svaki siromah suvlasnik je u imetku bogataša. Taj svoj dio on ne mora prositi i moliti. To je njegovo pravo i ono mu se mora osigurati. Mi smo, izgleda, sasvim drukčije shvatili to suvlasništvo. Mi smo ga shvatili kao milostinju i dajemo ga, ako ga uopće dajemo, u vidu milostinje. Čekamo dok ovaj naš suvlasnik – siromah klekne na koljena, ponizi se, pogazi svoje ljudsko dostojanstvo, osjeti najveće poniženje, i tada mu pružamo dio milostinje na način koji islam ne odobrava.
Autor: Husein Đozo
Iz knjige: ‘’Husein Đozo – razmišljanja i fetve’’
Za Akos.ba izdvojio i priredio: Admir Iković
