Seksualna monotonija i zasićenost posve su poznate i učestale pojave; odvajkad je brak u početku bio interesantniji nego kasnije. Zasićenost se kod bračnih drugova može pojaviti zbog nekoliko vanjskih ili unutarnjih faktora, pa se može pojaviti zbog određenog tjelesnog ili duševnog (stalnog ili prolaznog) poremećaja. Duševni poremećaj može kod supružnikā izazvati zasićenost ili stalnu potištenost ili depresiju ili strah – sve to neizostavno iziskuje izliv negativne emocije i bolesnih emocija, a to naposlijetku sasvim intenzivno utječe na gubitak želje za spolnim odnosom; kod muža to izaziva velike probleme s erekcijom.
Zbog seksualne monotonije i dosade neki muškarci bježe od suočavanja s bračnim problemima tražeći utjehu u neprirodnom zaokupljenošću određenim poslom ili u razmišljanju o poligamiji, a neki, nažalost, utjehu traže u bludnim radnjama, koje je islam strogo zabranio. Dotle neke žene trpe teret seksualne monotonije i zasićenosti i pokušavaju ga, koliko-toliko, ublažiti; neke žene za ovaj problem traže rješenje u besciljnom lutanju po supermarketima tražeći pokućstvo koje im nije potrebno ili se pak prekomjerno posvete djeci i društvenom životu.
Zbog čega se pojavljuju seksualna monotonija i zasićenost u braku?
U većini brakova seksualna dosada pojavljuje se kao nezaobilazna a prirodna posljedica monotonije u braku. Rasprostranjeno je vjerovanje brojnih supružnikā, osobito mladih i novih u braku, da ljubav između muža i žene nakon nekog vremena mora početi slabiti. A postoji i vjerovanje (koje nema nikakvo uporište u stvarnosti) da sedma godina braka predstavlja vrhunac monotonije, poslije čega nastupa težak period braka u kojem suprug i supruga ostaju u bračnoj vezi samo radi forme i zarad djece, jer rastava braka negativno djeluje na porod.
Ovako o tome razmišljaju većinom oni supružnici koji su stekli određena akademska zvanja. Govore da je brak naših roditelja, u čijem smo okrilju odgajani, grozan i neizdržljiv zato što se mladenci nisu prije braka dobro upoznali. Uporedimo li prijašnje brakove, u kojima su se mladenci prije braka jedva jednom vidjeli, s današnjim brakovima u kojima “veza” i prošnja traju po nekoliko godina, i u kojima se oni viđaju svakodnevno te komuniciraju u toku dana i noći na stotine puta – uočit ćemo ogromnu razliku između njih: tradicionalni su brakovi kudikamo sigurniji i trajniji.
Dosadu u braku najlakše je pobijediti pomoću lijepih, prefinjenih, blagih, nježnih, umilnih i čarobnih riječi kojima se supružnik može ganuti, a one, dakako, ostavljaju veći dojam na suprugu. Mnogi muževi zaboravljaju da sentimentalna riječ i pohvala na ženu čarobno djeluju i da ona, čuvši to iz usta svog muža, zaboravlja sve muke i umor. Štaviše, ponekad jedna jedina čarobna riječ ili iskrena pohvala hrane ili frizure na ženu djeluje sedmicama. Iz ovih riječi, koje sadržavaju ljubav, emocije i nježnost, žena savršeno dobro razumije poruku da je voljena i važna kao na početku braka. Neka muž jamačno zna da je izgovaranje nježnih i suptilnih riječi daleko važnije u kasnijem periodu braka nego na njegovu početku. Nježne riječi obavljaju i jačaju ljubav i pomažu u podnošenju životnih poteškoća.
Kad nešto traži od supruge, muž će reći: “Možeš li…” ili: “Molim te, uradi to i to”, a zahvalit će joj se za uslugu, odnosno upotrijebit će izraz “izvini” ako je uznemiri. Ove su riječi eliksir sreće, ne samo sreće supružnikā nego cijele porodice.
Iz knjige “Seks u islamu – umijeće vođenja ljubavi”
Prijevod: Abdurrahman Kuduzović.. n-um
