Piše: dr. Ragib es-Serdžani / Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kada mi je jednom prilikom u iznenadnu posjetu došao dr. Zaglul el-Nedžar, najviše smo razgovarali o pitanjima koja se tiču kur’anske nadnaravnosti. U toku razgovora ispričao mi je priču o američkom doktoru kojeg je jedan detalj iz životopisa Muhammeda, s.a.v.s., i njegove vjerne supruge Hatidže, r.a., podstakao da primi islam.
Naime, njegovu pozornost izazvao je razgovor između časnog Allahovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., i njegove supruge Hatidže, r.a., onda kada se Muhammed, s.a.v.s., vratio iz pećine Hira nakon što je imao neposredni susret sa melekom Džibrilom i nakon što je dobio prvu Objavu, pa je, ušavši u svoju kuću, izgovorio poznate riječi: ”Pokrijte me, pokrijte me!” Zatim je pitao svoju suprugu Hatidžu, r.a., šta ona misli o tom događaju, a ona mu je riječima punim ohrabrenja, rekla: ”Ne, tako mi Allaha, nikada te Allah neće osramotiti, jer ti održavaš rodbinske veze, pomažeš slabe, iznemogle i siromašne, ugošćavaš goste i pomažeš istinu!”
Ovaj Amerikanac je zastao kod ovih riječi i počeo ih analizirati, govoreći: ”Obično bračni drugovi ne razgovaraju kurtoazno jedno sa drugim, niti uljepšavaju svoj govor i ne čine to na ovakav način, a pogotovo to ne rade kad je riječ o ovakvom događaju za koji ono drugo ne zna je li istinit ili nije. Osim toga, Hatidža je bila starija petnaest godina od svog muža Muhammeda i nema sumnje da to govori o veličini njenog muža koji se na krajnje lijep način odnosio prema svojoj suprugi Hatidži u vremenu u kojem društveni odnosi i nisu bili tako dobri. Stoga, nema nikakve sumnje da je taj izvanredni čovjek, Muhammed, časni Allahov poslanik.”
I nakon toga obznanio je svoje primanje islama.
Kako je britanski učenjak Arthur Allison primio islam
U toku razgovora, dr. Nedžar spomenuo mi je i priču o britanskom učenjaku sa Univerziteta u Londonu, dr. Arthuru Allisonu, kojeg je, između ostaloga, zanimalo da li je ljudsko tijelo jednako teško kada je duša u njemu i kada ga, nakon smrti, duša napusti? Da bi došao do relevantnih dokaza on je objavio oglas putem kojeg je tražio dobrovoljce koji će za njega izmjeriti energiju kod ljudi koji su još živi, a zatim i nakon njihove smrti, i niko mu se nije javio na oglas.
Na kraju mu je jedan muslimanski student predložio da svoj eksperiment i mjerenje energije izvede na čovjeku dok spava i nakon što se probudi iz sna. Profesor Allison je ostao zbunjen nakon tog prijedloga, a onda mu je taj musliman objasnio da Kur’an upoređuje ljudski san sa smrću, proučivši mu ajet: ”Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju.” (Ez-Zumer, 42.)
Profesor Allison nije vjerovao u taj govor, već je počeo sa istraživanjem tog fenomena. Rezultati istraživanja su ga šokirali, jer je otkrio da je san jednak smrti i da je ljudska energija manja u snu nego u budnom stanju, i nakon toga je primio islam.
www.naij.com
saff.ba
