Milorad Dodik, lider bosanskih Srba, nedavno je reagirao na odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koja se odnosila na četiri zakona usvojena od strane Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS). Ova odluka, koja je privremeno blokirala sporne zakone, postavila je Dodika pred ozbiljan politički izazov i dala uvid u duboku neiskrenost njegovih javnih izjava. Samo nekoliko sati prije donošenja ove odluke, Dodik je javno izjavio kako nema nikakvih problema s institucijama koje su definirane u Dejtonskom sporazumu, pod uvjetom da ih on sam tumači na način koji odgovara njegovim političkim ciljevima. Istaknuo je da nije dirnuo “Službu za strance” ili “Agenciju za vazduhoplovstvo”, već da se protivi onima institucijama koje nisu u skladu s ustavom prema njegovoj interpretaciji.
Međutim, odluka Ustavnog suda, koja je blokirala četiri zakona koje je Dodik promovirao u NSRS, jasno je pokazala njegovu dvostruku igru. U trenutku kada je još jednom tvrdio da ne ugrožava ustavni poredak, njegov daljnji odgovor na ovu presudu otkrio je istinu iza njegovih političkih manevra. U svojoj reakciji, Dodik je odbio prihvatiti legitimitet Ustavnog suda i izjavio kako će Republika Srpska nastaviti primjenjivati vlastite zakone bez obzira na odluke “krnjeg” Ustavnog suda, kojeg smatra nelegalnim zbog navodnog nedostatka članova. Ovaj stav je jasno ukazivao na njegovu namjeru da ignorira autoritet koji Ustavni sud ima prema Dejtonskom sporazumu.
Činjenica da se Dodik poziva na Dejtonski sporazum kako bi opravdao svoje postupke, a zatim ignoriše specifične odredbe koje se odnose na Ustavni sud i njegovu nadležnost, pokazuje njegovu neiskrenost. U članu šest Dejtonskog sporazuma jasno je definirano da je Ustavni sud integralni dio ustavnog okvira BiH, a većina članova tog suda čini kvorum, što znači da i u trenutnoj situaciji, sa privremenim nedostatkom članova, sud ima legitimitet za donošenje odluka. Također, član četiri Dejtonskog sporazuma precizira da su odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće, što Dodik, očigledno, ignorira u svojoj političkoj retorici.
Iako Dodik pokušava stvoriti narativ o ustavnom branitelju Republike Srpske, jasno je da je njegovo ponašanje daleko od toga. Njegove izjave o “braniocima ustava” zapravo skrivaju političke ambicije koje idu u pravcu daljnje fragmentacije BiH. Uz njegovo odbijanje da poštuje odluke Ustavnog suda, postaje očigledno da njegovi postupci idu u smjeru pokušaja oslablivanja državnih institucija, čime bi se oslabio i ustavni okvir Bosne i Hercegovine.
Ova situacija je pokazala da politička stvarnost u BiH zahtijeva ozbiljan pristup i ozbiljne odgovore od strane međunarodne zajednice, koja bi trebala reagirati na ove pokušaje sistemske destabilizacije. Dodikove tvrdnje o ustavnom patriotizmu i borbi za prava Srba zapravo služe kao paravan za ozbiljan politički napad na sam temelj Bosne i Hercegovine. Ova neusklađenost njegovih javnih izjava i stvarnih političkih poteza pokazuje da su njegovi motivi puno više usmjereni prema dijalektici moći nego prema očuvanju stabilnosti i zakonitosti unutar države.
Zaključno, Dodikova reakcija na odluku Ustavnog suda, uz neistinite izjave o navodnoj ugroženosti Republike Srpske, razotkriva njegovu političku agendu koja se protivi osnovnim principima ustavne države. Umjesto da prepozna i prihvati zakonitost presuda i institucija, Dodik nastavlja s retorikom koja je usmjerena prema razgradnji državnog poretka, čime bi se mogla dodatno komplicirati politička situacija u BiH i širem Balkanu.
U konačnici, situacija s Dodikovim postupcima i njegovim odbijanjem da prihvati odluke koje proizlaze iz ustavnog okvira Bosne i Hercegovine stavlja pod znak pitanja budućnost političke stabilnosti u zemlji. Međunarodna zajednica mora pokazati odlučnost u odgovoru na ovakve izazove, jer bez jasno definiranih reakcija i podrške institucijama koje jamče stabilnost i vladavinu prava, BiH bi mogla ući u još dublju političku krizu. Ako se nastavi s ovakvim politikama destabilizacije, dugoročne posljedice bi mogle uključivati ne samo unutrašnje podjele, već i ozbiljne sigurnosne prijetnje koje bi mogle ugroziti cijeli region. Stoga, izuzetno je važno da institucije i politički akteri u BiH, uz podršku međunarodnih partnera, poduzmu konkretne mjere za očuvanje ustavnog poretka i zaštitu interesa svih građana zemlje.
