Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su najbolja i neponovljiva generacija muslimana. Oni su bili živi mushafi koji su hodali zemljom i koji su svaki segment života uredili i uskladili sa Kur’anom i sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ashabi su svoj ahlak i međusobne odnose doveli gotovo do savršenstva, a uspjeli su u tome jer su istinski spoznali Allaha, dželle šanuhu, i bili Mu potpuno pokorni, jer su shvatili suštinu života na ovome svijetu, pa su se posvetili radu za vječni život i Allahovu nagradu na Ahiretu.
Deviza njihovog života bila je iskoristiti svaku priliku da se čini dobro, graditi i čuvati bratske, prijateljske i međuljudske odnose, izgrađivati što bolji ambijent za život i raditi za opće dobro. Zato se nestvarno doimaju primjeri iz njihovog života i lahkoća odricanja od ličnih interesa, povlastica, privilegija i pozicija, ukoliko su one na bilo koji način ugrožavale mir, stabilnost i napredak države, i ukoliko su na bilo koji način bile uzrok smutnje i nereda u društvu.
Potvrđuje to i sljedeći primjer.
Naime, u vrijeme hilafeta hazreti Omera, radijallahu anhu, namjesnik u Kufi bio je Sa’d ibn Ebi Vekkas, radijallahu anhu, na kojeg su se neki stanovnici Kufe žalili halifi Omeru. Oni su u svome pismu napisali da Sa’d ibn Ebi Vekkas ne sudi ljudima po pravdi, da ne dijeli svima jednako, da ne ide u džihad sa ostalim muslimanima, i još su dodali da čak ne klanja namaz ispravno.
Hazreti Omer je dobro poznavao Sa’da, znao je da je Sa’d među prvima primio islam, da je prvi gađao strijelom na Allahovom putu, da je bio jedan od desetorice ashaba kojima je Džennet zagarantiran dok su još hodali dunjalukom, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio da mu je umjesto oca i majke, ili, doslovno, da bi za njega žrtvovao oca i majku.
Naime, u Bici na Uhudu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je Sa’du: ”Gađaj, gađaj Sa’d! Ti si mi umjesto oca i majke.”
Hazreti Omer je također znao da je Sa’d ibn Ebi Vekkas bio bliski Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, rođak i da je uživao njegovo puno povjerenje.
Koliko mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vjerovao svjedoči i predaja od Aiše, radijallahu anha, u kojoj je rekla: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednu noć nije spavao, pa je rekao: ‘Volio bih da me noćas čuva dobar i povjerljiv čovjek.’ U tom trenutku začuo se zvuk oružja, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ko je to?’ A onda je uslijedio odgovor: ‘Allahov Poslaniče, ja sam, Sa’d ibn Ebi Vekkas. Došao sam da te čuvam.’ Tada je – veli Aiša – Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaspao dubokim snom.” (Buharija)
Kad su do Omera došle ove vijesti, odnosno potvore, o čovjeku kojeg on poznaje kao i samog sebe, mogao je odmah kazati da su to obične potvore i laži, kao što i jesu, pa čak da je pozvao čovjeka koji je prvi počeo širiti te laži i bičevao ga zbog potvore, bio bi u pravu.
Međutim Omer je bio čovjek koji je obnašao najveću političku funkciju u državi, on je dobro znao šta znači vlast i koliko je izazovna, i kao halifa muslimana bio je svjestan da će na Sudnjem danu biti pitan za svakog čovjeka koji mu je bio potčinjen, pa je istog trenutka poslao izaslanika, u nekim predajama se spominje da je to bio Muhamed ibn Mesleme, da pita stanovnike Kufe o Sa’du ibn Ebi Vekkasu.
Kad je Muhamed ibn Mesleme stigao u Kufu, počeo je okupljati ljude u mesdžidima (išao je od mesdžida do mesždida) i pitao okupljene ljude šta misle o Sa’du. Svi su ga hvalili i govorili lijepo o njemu.
A onda je Muhamed ibn Mesleme došao u mesdžid plemena Benu Abs i pitao za Sa’da, pa je ustao čovjek koji se zvao Usama ibn Katade, i rekao: ”Sa’d ne dijeli svima jednako, nepravedno sudi i ne ide u džihad sa ostalim muslimanima.” Čim se ovaj usudio tako nešto izjaviti, za njim su se povele mnoge bolesne duše. Neki su čak rekli: ”On daje prednost odlasku u lov nad odlaskom u džihad i ne klanja namaz pravilno.”
Muhamed ibn Mesleme je poslao poruku halifi Omeru, radijallahu anhu, o onome što je čuo od nekih ljudi, pa mu je Omer, radijallahu anhu, naredio da se vrati u Medinu zajedno sa Sa’dom i Usamom ibn Katadom. Kad su stigli u Medinu, Usama ibn Katade je i pred halifom Omerom ibn Hattabom, ponovio ono što je rekao pred Muhamedom ibn Meslemom u Kufi.
Tada je Sa’d ibn Ebi Vekkas, radijallahu anhu, koji je bio poznat i po tome da mu je Allah uslišavao dove, proučio sljedeću dovu: ”Allahu moj, ako ovaj čovjek laže, i ako je to rekao da bi postao poznat i popularan, produži mu život, podaj mu dugotrajno siromaštvo i izloži ga smutnji i iskušenju žena. On mi je, zaista, zulum učinio.”
Halifa Omer, radijallahu anhu, rekao je Sa’du: ”Ebu Ishak, ovo su sumnje koje su neki ljudi iznijeli o tebi. Ja znam da ovo što su rekli nije istina, ali se bojim smutnje.”
Sa’d je tada zaplakao i rekao: ”Potvaraju me da dajem prednost odlasku u lov nad borbom na Allahovom putu, a ja sam prvi koji je gađao strijelom na Allahovom putu. I Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio je za mene dovu: ‘Gospodaru moj, upravi njegovu strijelu i uslišaj njegovu dovu!”’ (Hakim)
Eto, tako se ponašaju oni kojima je blagostanje naroda i opći interes ispred ličnog interesa, koji daju prednost Ahiretu nad dunjalukom i koji razmišljaju o susretu sa Allahom, dželle šanuhu, i polaganju računa na Sudnjem danu. saff.ba
