Iako je Koreja na početku imala samo dvocifreno povećanje broja zaraženih, svaki dan isporučivalo se na hiljade testova, a sada ih provode i 100.000 na dan. Od testova su napravili i biznis te pregovaraju sa 17 država o njihovu izvozu.
Kako izravnati krivulju rasta postala je nepoznanica svih država svijeta u borbi protiv širenja koronavirusa.
Širenje virusa time bi se trebalo usporiti tako da oko 20 posto onih kojima je potrebna hospitalizacija i oko pet posto onih kojima je potrebna intenzivna njega ostanu u niskom broju i ne preopterete zdravstvene sustave, opremu i medicinsko osoblje, navodi se u analizi Euractiva.
Krivulje eksponencijalnog rasta širenja virusa i medicinskih stručnjaka urušile su zdravstvene sisteme u Wuhanu u Kini i diljem Italije, a to je ono što treba izbjeći. U roku od samo desetak dana države diljem svijeta naglo su promijenile ploču: od tvrdnje lidera da ‘’koronavirus nije baš neka velika stvar’’ do proglašavanja vanrednog stanja. No, puno zemalja i dalje ne čini dovoljno i ne preuzima drastične mjere.
Sada kad je epicentar zaraze u Aziji na svojem završetku, svi se pitaju kako su te zemlje postigle svoj uspjeh, a posebno one poput Južne Koreje koje nisu poduzele drakonske mjere koje su naštetile privredi, socijalnom i zdravstvenom sistemu, te su u vrlo kratkom roku dovele do stabilnosti.
Koreja je dobila priznanje glavnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa. On je pozvao i druge države da ‘’primijene lekcije naučene u Južnoj Koreji’’ jer je “dokazala da je suzbijanje virusa moguće’’. Čak su i francuski predsjednik Emmanuel Macron i švedski premijer Stefan Löfven pozvali predsjednika Južne Koreje, Moon Jae-ina, kako bi zatražili detalje o borbi protiv koronavirusa.
Na rubu sloma
Krajem februara i početkom marta broj novih zaraženih koronavirusom u Južnoj Koreji eksplodirao je s nekoliko desetaka na nekoliko stotina do nekoliko hiljada. Vrhunac je bio 29. februara kada su medicinski stručnjaci u jednom danu identificirali 909 novih slučajeva, a zemlja od 50 miliona ljudi je bila na rubu zdravstvenog i privrednog sloma. No, samo sedam dana poslije broj slučajeva se prepolovio. A za četiri dana razlike prepolovio se još jednom. Danas dok ovo pišem, u petak ujutro 27. marta, statistika Worldmeter pokazuje da Južna Koreja ima samo 91 novi slučaj. Pritom, dok Italija bilježi crne scenarije i više od šest stotina mrtvih u jednom danu, ova azijska država ni u centru pandemije nije imala broj umrlih koji je prelazio devet dnevno.
Južna Koreja i Kina su dvije azijske države koje su izravnale svoju krivulju. Između 12. i 13. februara u Kini je u 24 sata bilo zaraženo 15.000 ljudi, što je bio najveći dnevni broj. Ali, 26. marta Kina je imala samo 55 novih slučajeva. I u Kini i u Južnoj Koreji jedini rizik sada predstavljaju zaraženi putnici iz inostranstva koji bi mogli pokrenuti novo izbijanje koronavirusa. Dok je Kina rigorozno ograničila kretanje te uvela kontrole i karantene, Južna Koreja je to odradila na poprilično miran način.
Četiri lekcije se čine jednostavne i finansijski izvedive: brzo djelovanje, testiranje širokih razmjera, utvrđivanje bliskih kontakata zaraženih te ona ključna mjera – podrška građana.
Južnokorejska ministrica vanjskih poslova Kang Kyung-wha prošle je sedmice za BBC dala intervju u kojem je ključna lekcija bila da je zemlja razvila testiranje na virus i prije nego što je imala značajan broj slučajeva.
‘’Sredinom januara naša su se zdravstvena tijela brzo sastala i posavjetovala s istraživačkim institucijama kako bi napravili test. A onda su taj rezultat podijelili s farmaceutskim firmama koje su potom proizvele reagens (hemikaliju) i opremu potrebnu za testiranje’’, rekla je Kang koja smatra da ‘’ispitivanje u središtu’’ odgovora na epidemiju vodi k ranom otkrivanju, minimizira širenje i omogućava zdravstvenim vlastima da brzo izoliraju i liječe.
100.000 testova dnevno
Iako je Koreja na početku imala samo dvocifreno povećanje broja zaraženih, svaki dan isporučivalo se na hiljade testova, a sada ih provode i 100.000 na dan. Od testova su napravili i biznis te pregovaraju sa 17 država o njihovu izvozu.
Ali, Južna Koreja je reagirala brzo u identificiranju prvog izvora zaraze – crkvene zajednice u Daeguu, gradu od 2,5 miliona ljudi, u kojem su odmah uvedene vanredne mjere.
Hong Kong i Singapur slijedili su slični put i nisu testirali samo teške bolesnike, nego i blage slučajeve. Izolirali su desetke hiljada ljudi koji su bili izloženi potvrđenim slučajevima. Golema većina ljudi koji su bili kod kuće bila je zdrava, a rijetki su razvili simptome i nagnali druge ljude na izolaciju. WHO to naziva rezanjem virusa na pupoljku – u principu, sprečava se daljnje širenje u zajednici. Hong Kong je reagirao nevjerovatnom brzinom i 31. prosinca je zdravstveni sistem odmah poslao uzbunu liječnicima te rekao da budu na oprezu kod pacijenata koji pate od temperature, upale pluća i respiratornih bolesti.
Španija, Njemačka i Francuska imale su veći broj slučajeva od Italije u trenutku kad je proglašena karantena cijele države. Slično su postupile i neke savezne države SAD-a, poput Kalifornije i New Yorka. U Španiji je u četvrtak 12. marta premijer Pedro Sánchez odbacio sumnje da španske vlasti podcjenjuju prijetnju zdravlju, u petak su proglasili vanredno stanje, u subotu su, pak, svi ljudi izolirani i nije im dopušten izlazak, osim u slučaju nužde, a u ponedjeljak su granice zatvorene. Francuski vremenski okvir mjera bio je sličan, samo što je trebalo više vremena da se primijeni, a sada je još agresivniji. Neke su države imale više slučajeva od kineske pokrajine Hubei, epicentra zaraze, kada je proglašena karantena, a to su Japan, Malezija, Kanada, Portugal, Australija, Brazil i Katar.
No, južnokorejski stručnjaci smatraju da potpuna karantena uopće nije potrebna.
Zbog prirode bolesti tradicionalne mjere poput karantene i izolacije nisu u potpunosti učinkovite, prema mišljenju njihovih zdravstvenih stručnjaka. Inkubacijsko razdoblje novog koronavirusa je pet dana. Potom ljudi osjete blage simptome slične prehladi, a to je idealno vrijeme za virus da se lako prenese na druge ljude dok su još u pokretu. Zato izbijanje zaraze postaje očito tek nakon sedmicu ili dvije. Čini se da je zaražen samo mali broj ljudi, a to je pogreška. Zapravo ih mogu biti zaražene stotine i hiljade.
Južnokorejci su, suprotno od većine Evropljana i ostatka svijeta, tretirali pandemiju kao vanredno stanje, vodeći se iskustvom tokom epidemije respiratorne bolesti MERS od koje je u toj zemlji 2015. godine umrlo 38 ljudi.
Slično su postupili i Hong Kong i Singapur, koji su iskusili epidemiju SARS-a 2003. godine. Njihova iskustva s tim prošlim epidemijama možda su učinila službenike agresivnijima u reagiranju na koronavirus, a stanovnike spremnijima prihvatiti nametljive mjere za suzbijanje virusa.
Južna Koreja, Hong Kong i Singapur uspjeli su održati većinu tvornica, trgovačkih centara i restorana otvorenima. Singapur je čak držao i svoje škole otvorene u vrijeme u kojem države diljem svijeta zatvaraju učionice. Njihov ministar obrazovanja Ong Ye Kung izjavio je da su ‘’djeca produktivnija i sigurnija u školi’’, a malo je dokaza da su mladi glavni prijenosnici virusa. Ono što je bitno jest održavanje snažnog zdravstvenog sistema.
Testiranje baš svakog pacijenta nije praktično. Zato su lideri, kako bi pronašli način i izbjegli da stanje zaraze preuzme maha, odgovorili potpunom karantenom.
Italija je na početku provodila puno testiranja, ali budući da je stanje u medicinskom sistemu postajalo sve zamršenije, vlasti više nisu mogle obrađivati stotine hiljada uzoraka dnevno te su se fokusirale samo na teže slučajeve. Vlasti u Južnoj Koreji testirale su stotinehiljada ljudi i pratile potencijalne nositelje putem mobitela i satelitske tehnologije.
Obje su zemlje zabilježile prve slučajeve zaraze virusom Covida-19 krajem januara. Južna Koreja je otad prijavila 139 smrtnih slučajeva i gotovo 9000 potvrđenih zaraženih, nakon što je testirala više od 300.000 ljudi.
Nespretna komunikacija
Južna Koreja provodi najviše testiranju od bilo koje države u svijetu. Na mnogim javnim mjestima – poput hotela, restorana i ureda – postavljeni su termalni uređaji i građanima se prije ulaska mjeri temperatura. Kako bi se spriječilo da se bolnice i klinike izlože prevelikom pritisku, otvoreno je 600 centara za testiranje. Na milion stanovnika provede se 6148 testova. Australija je druga po redu koja provede oko 4400 testova, a treća je Italija koja ih provodi 3498 na milion stanovnika. Ovi podaci FT-ja nabrajaju i ostali niz zemalja koje provode najveći broj testiranja, a među njima su:
Ujedinjena Kraljevina, Finska, SAD, Vijetnam, Japan, Južnoafrička Republika i Indija. Siromašne zemlje Afrike, dijelovi Latinske Amerike te južne i jugoistočne Azije imaju prenizak nivo testiranja zbog čega se stručnjaci pribojavaju buduće katastrofe.
Iako se na početku smatralo da premijer Boris Johnson ne poduzima nikakve mjere, Tin Radovani, viši savjetnik za strategiju BBC-ja u Londonu, tvrdi da se radilo o ‘’nespretnoj komunikaciji vlade’’. Dojam da je Johnson htio žrtvovati zdravlje ljudi nije tačna jer je i novi budžet, donesen 11. marta, predvidio visoka izdvajanja za borbu protiv epidemije. On je od početka slušao savjete naučnika. Unatoč povećanju broja slučajeva, Velika Britanija nije donosila drastične mjere, ali situacija se promijenila nakon 12. marta kada je epidemiološka skupina s Imperial Collegea pod vodstvom profesora Neila Fergusona obavijestila vladu o novom modelu širenja zaraze i povećanom broju smrtnih slučajeva.
“Britanija je dvije-tri sedmice iza Italije i sve mjere su se donosile s tim odmakom. Nije u pitanju bio toliko veliki zaokret koliko donošenje politike u stvarnom vremenu i prelasku iż jedne faze borbe protiv epidemije u drugu. Vlada je prvo zastupala mjere ‘’ublažavanja’’ pandemije, a s novim podacima krenula je u ‘’potiskivanje’’. Vjerovatno je dio vladinih komunikacijskih stručnjaka stvorio dojam da se Britanija provođenjem modela ‘’imuniteta krda’’ svojim pristupom odmiče od ostatka EU kao i u slučaju Brexita, no ministar zdravstva Matt Hancock je ubrzo potvrdio da taktika kojom će se razviti zajednički imunitet i dopustiti slobodno prenošenje virusa unutar populacije nikada nije bila politika vlade. Mjere su se uvodile s porastom ozbiljnosti situacije i tako je bilo najavljeno u akcijskom planu britanske vlade, objavljenom 3. marta’’, rekao je Radovani.
Od ponedjeljka je uvedena karantena u zemlji, a zamjenica glavnog liječnika britanske vlade, dr. Jenny Harries, u četvrtak je izjavila da se stanje britanske krivulje rasta počelo kretati u dobrom smjeru. Pritom je najavljeno da će u roku od tri do četiri dana Britanija podići broj testiranja i na tri miliona kako bi se razotkrilo je li neko uspio preboljeti bolest i razviti antitijela te koliki je postotak ozdravio, što će biti ključno i za razvoj cjepiva.
Epidemiolozi u svim državama znaju da će broj zaraženih rasti, a niko nije siguran kada će se dosegnuti vrh krivulje rasta.
I dok su mjere u većini država stroga izolacija, Švedska, čini se, ima veoma ‘’nepanični pristup’’. ‘’Držati razmak, prati ruke, raditi od kuće i ne obilaziti starije kratki su sažeci savjeta’’, rekla mi je Lilli Kapper, učiteljica u Švedskoj porijeklom iz Hrvatske.
‘’Cilj je da krivulja rasta bude blaga kako bi bolnice mogle pružiti pomoć oboljelima. Fakulteti i srednje škole rade online, a vrtići i mi koji obrazujemo djecu do 12 godina još smo u školi. Zatvaranje škola i vrtića značilo bi da i roditelji koji rade u zdravstvu i ostalim nosećim funkcijama društva ostaju kod kuće, a to dovodi do kolapsa’’, objasnila je.
U Švedskoj epidemiolozi još uvijek predlažu šetnje i izlaske u restoran uz određene restrikcije, a ljudi se drže vrlo disciplinirano i imaju povjerenja jedni u druge. Političari vjeruju epidemiolozima jer se nadaju da njihovi prijedlozi vode k većem imunitetu. Ljude zabrinjava snažan pad ekonomije, rekla je Kapper, ali država je, kao i ostale, donijela niz mjera za ublažavanje pada. Koliko god mediji bili osnovni prijenosnik informacija, oni stalno izvještavaju o koronavirusu, ali o nekim zemljama više, a o nekima gotovo i ne.
Izgradnja povjerenja
U teškim trenucima je izgradnja društvenog povjerenja od osobite važnosti bila i u južnokorejskom modelu, a presudno je bilo informiranje građana. Iako se neke mjere koje su uvele azijske zemlje čine prevelikim zadiranjem u privatnost, dužnosnici su epidemiju stavili pod nadzor tek kad su digitalno prikupili podatke o kretanju pacijenata. Zdravstveni dužnosnici prikupljaju podatke o kretanju pacijenata koristeći se snimkama sigurnosnih kamera, podacima o transakcijama, pa čak i GPS podacima iz njihovih automobila i mobitela.
Južnokorejci su morali prihvatiti gubitak privatnosti u slučaju vanrednog stanja. SMS upozorenja stižu im kad god se u njihovoj blizini otkrije novozaraženi, a u aplikacijama dobivaju informacije o kretanjima. Ako ste bliski kontakt s tim zaraženim, morate se javiti u centar za testiranje. Na taj način Južna Koreja još jednom reagira rano, identificira blage slučajeve i odmah eliminira virus iz društva.
Televizija, javna upozorenja na postajama podzemne željeznice i upozorenja koja se šalju putem pametnih telefona neprestano podsjećaju ljude da nose maske, poštuju socijalno distanciranje i prate podatke o novozaraženima. Time se stvara osjećaj zajedničke svrhe i borbe. Povjerenje u vladu je visoko, panika mala i nema masovnih kupnji. Također, uz pomoć digitalnog rješenja i sistem praćenja oni neće naštetiti niti jednom državnom sistemu.
Možda se slična digitalna rješenja čine prerigoroznima, ali mnogi vjeruju da neće biti na snazi zauvijek.
Izvor:
vijesti.ba
