Nakon što je 2007. godine osuđen na 20 godina zatvora, zajedno sa Branislavom Medićem, Perom Petraševićem (koji je priznao zločin) i Aleksandarom Medićem, Slobodana Medića stigla je Božja ruka pravde.
Kada je u teškoj saobraćajnoj nesreći na lokalnom putu Sremska Mitrovica-Veliki Radinci 31. decembra 2013., nekoliko sati prije Nove godine, poginuo 17-godišnji Draža Medić, imao je isto godina koliko i Safet Fejzić iz Srebrenice koji je ubijen 17. jula 1995. godine na Godinjskim barama kod Trnova u Bosni i Hercegovini.
Šta povezuje dvojicu mladića iz Bosne i Hercegovine i Srbije, osim što su njihovi mladi životi tragično prekinuti u na pragu zrelosti? Da nije bilo agresije na BiH možda bi zajedno služili vojsku, ili bi se upoznali na sportskim terenima, ljetovanjima, na susretima izviđača…
Smrt nedužne djece
Cijela porodica Medić poginula je nešto više od 18 godina nakon što je Slobodan naredio strijeljanje Safeta Fejzića (17), Azmira Alispahića (16), Sidika Salkića (36), Smaila Ibrahimovića (35), Dine Salihovića (18) i Juse Delića (25).
Riječ je o mladićima čiju smrt je vidio cijeli svijet, kada u junu 2005. godine tokom suđenja Slobodanu Miloševiću, šefu Stanišića i Simatovića.
Nakon što je 2007. godine osuđen na 20 godina zatvora, zajedno sa Branislavom Medićem, Perom Petraševićem (koji je priznao zločin) i Aleksandarom Medićem, Slobodana Medića stigla je Božja ruka pravde.
Nažalost, u smrt je, osim nedužne srebreničke mladosti, odveo i suprugu Ljiljanu i maloljetnog sina.
„Zatekli smo stravičan prizor: dva beživotna muška tijela ležala su u smrvljenoj Toyoti, dok je tijelo žene ispalo iz vozila. Toyotu smo morali da siječemo da bismo izvukli tijela muškaraca. Svuda po putu bile su razbacane dječje stvari, kolica i mlijeko, pa smo po mraku tri puta detaljno pretražili teren, strahujući da je u vozilima bilo i djece, što, na sreću, nije bio slučaj“, kazao je tada za Blic Stevan Pejić, načelnik Odeljenja za vanredne situacije Sremskog okruga.
Na porodicu Medić, koja se nalazila u automobilu marke Toyota Yaris, svojim automobilom Renault beogradskih registarskih tablica naletio je tada 28-godišnji Dejan K. iz Velikih Radinaca, koji je u trenutku nesreće u krvi imao 1,9 promila alkohola.
On je izgubivši kontrolu nad vozilom, prešao na lijevu stranu kolovoza i sudario se s Toyotom, kojom je upravljao Slobodan Medić. Toyota se od siline udarca prevrnula na krov i završila u kanalu.
Stigla ga kazna
Dejan K. pretrpio je lakše tjelesne povrede, a policija mu je odredila zadržavanje do 48 sati, zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja.
Medić je za vrijeme Oluje u Srem stigao iz Mirkovaca u Hrvatskoj. U selu Stejanovci je kupio kuću sa imanjem u kojoj su mu živjeli supruga i sin. Uzgajali su konje. Tamo su i sahranjeni u zajedničku grobnicu.
Vođa „Škorpiona“ služio je višegodišnju zatvorsku kaznu zbog ratnih zločina,a u trenutku nesreće bio je „na odobrenom slobodnom vikendu“. Pretpostavlja se da je s porodicom krenuo kod prijatelja za Sremsku Mitrovicu na doček Nove godine.
Po drugoj verziji, trebao se do 17 sati vratiti u zatvor u Sremskoj Mitrovici, te su se, zapravo, vozili tamo.
Medić je uhapšen juna 2005. godine, dan pošto je Haško tužilaštvo na suđenju Miloševiću prikazalo spomenuti video-snimka ubistva šestorice nedužnih Bošnjaka, a koji su napravili sami pripadnici “PŠkorpiona”. Na osnovu tog snimka, Tužilaštvo za ratne zločine Srbije je podiglo optužnicu protiv Slobodana Medića i ostalih koji će biti osuđeni na dugogodišnje kazne, osim Aleksandra Vukova za kojeg nije bilo dokaza.
Iako su poslije ovog događaja krenule špekulacije da je smrt Medića i njegove porodice izrežirana, da bi izbjegao izdržavanje dugogodišnje kazne, danas, poslije skoro pet godina, jasno je da je čovjeka kojeg je nemilosrdno ubijao nedužne Srebreničane, i to naređivao ubijanje – stigla je Božja kazna i suza majki Srebrenice prenosi crna-hronika
