U političkoj areni Bosne i Hercegovine ponovo su se zaoštrile tenzije između članova Predsjedništva, ovoga puta između Željke Cvijanović i Denisa Bećirovića. Povod za posljednji verbalni sukob je predstojeća sjednica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, na kojoj će se Cvijanović obratiti u svojstvu predsjedavajuće Predsjedništva BiH. Bećirović, član Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda, iznio je ozbiljne kritike na račun njenog djelovanja, koje, prema njegovim tvrdnjama, odstupa od ustavnih i zakonskih okvira. Međutim, Cvijanović je odlučno odbacila te optužbe, tvrdeći da sve što radi ima uporište u Ustavu BiH, koji jasno definiše nadležnosti članova Predsjedništva.
Na konkretno pitanje novinara da komentariše Bećirovićev stav kako se ona, iznoseći vlastite političke poglede, navodno ponaša suprotno zakonima i Ustavu, Cvijanović je podsjetila da je ustavna struktura države jasno propisana. Prema njenim riječima, BiH je zemlja u kojoj Predsjedništvo funkcioniše na principu tri člana, i u kojoj svaki od njih ima svoje pravo da predstavi stav, posebno kada obavlja funkciju predsjedavajućeg.
U svom odgovoru, Cvijanović je naglasila: “Kako se on obraćao ranije, tako se i ja obraćam sada”, aludirajući na prethodne istupe Bećirovića pred međunarodnim institucijama. Taj komentar je dodatno pojačala ironičnom opaskom: “U tome i jeste draž BiH”, čime je, vjerovatno s dozom sarkazma, željela istaknuti kompleksnost i specifičnost političkog sistema u državi.
Kao reakciju na Bećirovićevu najavu da će informisati generalnog sekretara UN-a i ambasadore zemalja članica Vijeća sigurnosti o njenim izjavama i stavovima, Cvijanović je pokazala otvoreno nezaniteresovanje. Njena poruka bila je jasna – nije je briga šta on piše, kome piše i kako tumači njene poruke. Time je pokušala naglasiti svoju autonomnost i sigurnost u legitimnost svojih poteza.
U ovom sukobu mišljenja i institucionalnih tumačenja, važno je osvrnuti se na nekoliko centralnih elemenata:
-
Ustav BiH ne daje ekskluzivno pravo nijednom članu Predsjedništva da govori u ime cijele države bez konsenzusa ostala dva člana.
-
Svaki član ima pravo da iznosi vlastite političke stavove, posebno kada obavlja funkciju predsjedavajućeg.
-
Zajednički stavovi BiH na međunarodnom nivou, u idealnim okolnostima, trebali bi biti rezultat dogovora unutar Predsjedništva, a ne individualnih nastupa.
U ovom slučaju, očito je da takav dogovor ne postoji, što je rezultiralo ovom javnom polemikom.
Ono što se izdvaja kao posebna tačka neslaganja jeste Bećirovićevo insistiranje da BiH mora imati jedinstven i usklađen stav pred Vijećem sigurnosti UN-a, dok Cvijanović ističe pravo da, u ulozi predsjedavajuće, može prenijeti ono što smatra relevantnim, ne nužno ono što odražava konsenzus cijelog Predsjedništva. Taj kontrast stavova jasno pokazuje duboku podjelu u shvatanju međunarodnog predstavljanja države.
U širem političkom kontekstu, ovaj slučaj još jednom potvrđuje:
-
Funkcionalne slabosti tročlanog Predsjedništva BiH koje se često suočava s paralelizmom i međusobnim negiranjem.
-
Stalne napetosti između političkih predstavnika konstitutivnih naroda, koje se prelamaju i u nastupima pred međunarodnom javnošću.
-
Zloupotrebu institucionalnih pozicija u cilju političke promocije, umjesto fokusiranja na zajedničke interese države.
Ova situacija takođe pokazuje koliko je teško ostvariti koherentan vanjskopolitički nastup u sistemu koji počiva na dubokim etničkim podjelama i različitim interpretacijama ustavnih nadležnosti. Dok Bećirović pokušava predstaviti BiH kao državu s jedinstvenim glasom, Cvijanović se oslanja na argument da nijedan član Predsjedništva ne može biti cenzor drugome.
Zaključno, ovaj sukob između Cvijanović i Bećirovića nije samo još jedan politički okršaj unutar institucija, već i simptom dublje krize predstavljanja i definisanja identiteta države Bosne i Hercegovine. U zemlji gdje se sve – od imena institucija do međunarodnih govora – tumači kroz prizmu entitetske pripadnosti i političke lojalnosti, teško je očekivati dosljedan i stabilan kurs prema međunarodnim partnerima. I dok se međunarodna zajednica nada konstruktivnim signalima iz BiH, unutrašnje podjele i dalje diktiraju ton, često uz ironične komentare i ignorisanje mišljenja onih s kojima se ne dijeli vizija zajedničke budućnosti.
Hvala vam na čitanju!
