U jeku sve napetijih odnosa u Bosni i Hercegovini, iz Beograda dolazi nova inicijativa koja pokušava da redefiniše pristup aktuelnoj krizi. Aleksandar Vulin, potpredsjednik Vlade Srbije, iznio je prijedlog koji bi, prema njegovom uvjerenju, mogao stabilizirati prilike u regionu i spriječiti dalju eskalaciju. Njegova izjava, data u programu TV Pink, jasno ukazuje na zabrinutost zbog sve oštrije retorike i političkih poteza koji dolaze iz Sarajeva, ali i iz redova međunarodne zajednice. Vulinov nastup, iako upakovan u apel za razboritost, sadrži snažne poruke koje su upućene prvenstveno političkim vođama Bošnjaka, ali i čelnicima Evropske unije.
Kao ključni razlog trenutnih napetosti, Vulin vidi nedostatak poštovanja prema Republici Srpskoj od strane međunarodne zajednice i bošnjačkog političkog vrha. On smatra da se 49% teritorije Bosne i Hercegovine, koliko zauzima RS, ne može konstantno doživljavati kao remetilački faktor, a da se pritom očekuje mirna i funkcionalna BiH. Postavlja pitanje: kakva je to država koju želite, ako odbacujete njene ključne sastavne dijelove?
U njegovom govoru se mogu jasno prepoznati sljedeće centralne teze:
-
Poziv na uzmak: Vulin ističe da bi i EU i bošnjački lideri morali napraviti korak unazad te preispitati svoje stavove prema RS.
-
Priznanje realnosti: On insistira na prihvatanju RS kao legitimnog dijela BiH, a ne kao problema koji se mora eliminirati ili disciplinirati.
-
Upozorenje na posljedice: Posebno oštar ton zadržava kada komentira moguće angažovanje međunarodnih snaga u hapšenju dužnosnika RS.
Vulin se osvrće na prijedlog članova Predsjedništva BiH, Željka Komšića i Denisa Bećirovića, koji su se obratili EU tražeći angažman EUFOR-a u asistiranju pri hapšenju zvaničnika RS protiv kojih su izrečene presude. Ovaj zahtjev ocjenjuje kao izuzetno opasan potez koji bi mogao imati pogubne posljedice za sve građane Bosne i Hercegovine.
U svom komentaru, Vulin koristi izražajnu i emotivnu retoriku kako bi dočarao potencijalnu katastrofu koju bi ovakve mjere mogle izazvati. Njegove riječi su direktne:
-
“Ta nesreća koju oni prizivaju neće se desiti ni Berlinu, ni Parizu. Desiće se Sarajevu, Banjaluci i gradovima u BiH. Nemojte to raditi! Stranci će otići, a mi ćemo ostati jedni kraj drugih.”
Ova izjava sadrži nekoliko važnih poruka:
-
Opomena međunarodnoj zajednici – Vulin podsjeća da će strani faktori napustiti region kad stvari postanu ozbiljne, ali da će narodi u BiH ostati upućeni jedni na druge.
-
Upozorenje lokalnim liderima – On poziva političke aktere u Sarajevu da razmisle o dugoročnim posljedicama svojih poteza.
-
Aluzija na prošlost – Iz konteksta je jasno da se prizivaju sjećanja na sukobe iz devedesetih, s ciljem da se izbjegne njihov ponovni povratak.
Vulin ne nudi konkretan politički mehanizam za rješavanje krize, ali snažno insistira na potrebi za priznavanjem političke stvarnosti u BiH. Njegov prijedlog, ako se tako može nazvati, više je poziv na političku mudrost i deeskalaciju, nego jasno strukturiran plan.
U osnovi njegove poruke nalazi se ideja da:
-
Svaka strana mora priznati postojanje one druge kao ravnopravnog partnera,
-
Međunarodna zajednica ne smije jednostrano podržavati samo jednu stranu u sukobu, i
-
Pokušaji pravnog progona političkih lidera RS bez unutrašnjeg konsenzusa mogu proizvesti dublju krizu.
Zaključno, iz Vulinovih riječi jasno proizlazi osjećaj zabrinutosti za mir i stabilnost u regionu. Njegovo obraćanje je očito usmjereno i kao podrška Miloradu Dodiku, čelniku RS koji se nalazi pod sve većim pritiskom zbog niza pravnih postupaka, ali i kao šira poruka svim akterima u BiH da se sukobi ne rješavaju pravosudnim ili vojnim sredstvima, već dijalogom.
U konačnici, ostaje da se vidi hoće li ovakva retorika uroditi plodom ili će, naprotiv, dodatno produbiti podjele. No jedno je jasno – Vulinova intervencija dolazi u trenutku kada se traži politička razboritost, a svaki pogrešan korak mogao bi imati nepopravljive posljedice za čitavu BiH.
Bez obzira na različita mišljenja o njegovoj ulozi, poruke koje šalje Vulin otvaraju važno pitanje: kako dalje u Bosni i Hercegovini bez međusobnog uvažavanja i kompromisa? Ako politički lideri ne pronađu način za dijalog i izgradnju međusobnog povjerenja, onda će svi građani BiH, bez obzira na entitet ili naciju, snositi posljedice neodgovornog vođenja države.
