Politički analitičar i profesor na Filozofskom fakultetu UNSA, Enver Kazaz, u nedavnom intervjuu za “Bosanski vjesnik”, iznio je svoje viđenje trenutne političke situacije u BiH, posebno se osvrćući na poziciju Milorada Dodika i rekonstrukciju državne vlasti. Kazaz smatra da je trenutna politička situacija ključna, te da Trojka, politička koalicija koju čine SDP, Naša stranka i Narod i pravda, ima priliku iskoristiti trenutnu slabost Milorada Dodika i učiniti značajne političke pomake.
Kazaz ističe da je Dodik u vrlo slaboj poziciji te da je, da bi održao svoju vlast, morao pristati na kompromise koji ga stavljaju u nepovoljan položaj. Prema njegovim riječima, Dodik je bio prisiljen “poniziti se” i potražiti kontakt s Bakir-om Izetbegovićem, liderom Stranke demokratske akcije (SDA), ali i s Draganom Čovićem, predsjednikom HDZ-a BiH, što je potez koji pokazuje njegovu političku slabost. Kazaz tvrdi da je ovakav Dodik, koji se nalazi pod velikim političkim pritiskom, daleko od onog samopouzdanog lidera kojeg su javnost i politički analitičari navikli gledati. “Dodik je sada u poziciji u kojoj nikad nije bio slabiji,” naglašava Kazaz.
Kazaz dalje objašnjava da je Dodik odlučio blokirati rad u Vijeću ministara i Domu naroda, pokušavajući stvoriti što veći prostor za manevar Bakiru Izetbegoviću. “Dodik pokušava iskoristiti političku krizu da bi produžio političku paralizu i odugovlačio bilo kakvu promjenu,” kaže Kazaz. On tvrdi da, iako Izetbegović ima ambicije za ulazak u vlast, za to mu nedostaju ključni glasovi i podrška. Kazaz smatra da, bez obzira na napore, trenutno nije moguće formirati stabilnu vlast bez uključivanja svih političkih aktera, uključujući i opoziciju.
Kazaz je također istakao da su Trojka i druge političke stranke već razotkrile manevarske poteze Čovića, Dodika i Izetbegovića. On smatra da je trenutna politička dinamika pokazala kako tri glavna politička lidera u BiH (Dodik, Izetbegović i Čović) zapravo ne mogu funkcionirati bez međusobnog dogovaranja, ali da istovremeno njihove političke igre i prebacivanja odgovornosti stvaraju nesigurnost i blokade u donošenju važnih odluka.
Kazaz dalje navodi kako se na političkoj sceni BiH osjeća politizacija svakog aspekta upravljanja, što stvara velike poteškoće za ostvarivanje ključnih reformi, pogotovo onih vezanih uz europske integracije i ekonomski razvoj. On ističe da, iako se politički akteri međusobno optužuju i prebacuju odgovornost, činjenica je da BiH ne može napredovati ako se ovakvo stanje zadrži. Politička stagnacija nije samo opasna za stabilnost zemlje, već također može pogoršati socio-ekonomske uvjete u zemlji.
Kazaz također izražava sumnju u djelotvornost takvih politika, naglašavajući da nijedna smjena ministara na državnom nivou neće imati potrebnu političku podršku ukoliko ne dođe do promjena u temeljnim političkim odnosima među ključnim igračima. On smatra da trenutna politička klima u BiH ne pogoduje napretku, te da se bilo kakve promjene moraju temeljiti na kooperaciji i zajedničkoj volji svih stranaka, bez obzira na političke razlike. Kazaz zaključuje da je trenutni trenutak “istorijski”, što znači da bi političke stranke, kao i međunarodni faktori, trebali iskoristiti slabost trenutne vlasti kako bi postigle dugoročne ciljeve za BiH.
U zaključku, Kazaz ističe da bi Trojka trebala iskoristiti ovu priliku za stvaranje političkog pritiska, koji bi mogao dovesti do reformi i stabilizacije političke situacije. Ukoliko Dodik nastavi u svojoj slaboj poziciji, i ako Izetbegović i Čović ne postignu konsenzus, BiH bi mogla postati sujetna na političke igre, što bi zemlju dovelo u još veće političke i ekonomske neizvjesnosti.
Kako bi se izbjegao nastavak političke stagnacije i nesigurnosti, Kazaz smatra da bi ključne političke stranke trebale prepoznati važnost kompromisa i suradnje. BiH se nalazi na prekretnici, i svakim novim političkim udarom samo se produbljuje jaz među različitim etničkim i političkim blokovima. U tom kontekstu, Trojka ima priliku preuzeti odgovornost i ponuditi konstruktivnu alternativu koja bi uključivala sve aktere, ne samo u pogledu vlasti, već i u rješavanju ključnih pitanja poput socijalne stabilnosti, reformi u pravosudnom sistemu, te prosperiteta svih građana. Ukoliko se, međutim, nastavi s politikom blokada i stagnacije, BiH bi mogla zaostati u procesu europskih integracija, što bi dodatno ugrozilo njen politički i ekonomski razvoj.
