Nenad Kecmanović, dugogodišnji politički savjetnik Milorada Dodika i bivši profesor u Sarajevu, izrazio je nezadovoljstvo zbog odnosa Srbije prema čelnicima Republike Srpske. U svom istupu, Kecmanović naglašava da je Srbija propustila priliku da pokaže odlučan odgovor na poteze Sarajeva koji su, prema njegovom mišljenju, predstavljali nacionalnu uvredu i poniženje za srpski narod. U središtu njegovih kritika nalazi se hapšenje Dodika, koje bi, prema njegovim riječima, moglo biti obavljeno od strane bilo kojeg Bošnjaka u policijskoj uniformi na granici Srbije, uz prijetnje izručenja u Sarajevo. Kecmanović smatra da je ovaj incident pokazao ozbiljnu političku nepripremljenost i slabost Srbije u reagiranju na poteze Sarajeva.
Kecmanović smatra da je Srbija morala reagirati na potjernicu koju su za Dodikom raspisali Visoki predstavnik i Sud BiH. Iako priznaje da su mnogi bili skeptični prema legalnosti i legitimnosti takvih odluka, on ističe da je reakcija Beograda trebala biti brza i oštra, osobito nakon što su postali jasni seriozni pokušaji progona Dodika. Kecmanović smatra da je ovo bio trenutak kada je Srbija trebala pokazati odlučnost i podršku Republike Srpske. Smatra da je progon Dodika postao političko pitanje koje se ne može ignorirati, jer ugrožava osnovne principe Dejtonskog sporazuma i ustavnog poretka BiH. U tom kontekstu, Kecmanović ističe da je Srbija trebala reagirati na način koji bi imao dugoročne političke posljedice.
Prema njegovim riječima, reakcija Srbije trebala je biti veća i odlučnija, slično kao da je potjernica raspisana za ključne političke vođe Srbije poput Aleksandra Vučića, Vojislava Šešelja ili Ane Brnabić. Kecmanović smatra da je Srbija trebala zaprijetiti Sarajevu ozbiljnim posljedicama, uključujući otpriznavanje BiH i priznavanje Republike Srpske kao međunarodnog entiteta. Prema njegovim riječima, Srbija je još u početnim fazama građanskog rata u BiH priznala granicu BiH na Drini i to je trebalo biti temelj za političku strategiju Beograda prema Sarajevu. Kecmanović dodaje da bi, u slučaju nastavka progona legitimno izabranog rukovodstva RS, Srbija trebala razmotriti korak dalje, odnosno priznavanje Srpske kao međunarodno priznatog subjekta, što bi promijenilo cijeli politički pejzaž u regionu.
U svojoj analizi, Kecmanović kritizira Srbiju zbog nedostatka odlučnosti u ovom trenutku, smatrajući da je Beograd propustio priliku da postavi jasne granice Bošnjacima i međunarodnoj zajednici. Naglašava da je progon Dodika od strane inostranih činovnika, uključujući Kristijana Schmidta i Murphyja, predstavljao ozbiljnu nacionalnu uvredu za Srbiju i Srbe. Kecmanović piše da je bio potreban svesrpski odlučan odgovor na ovo poniženje, što bi, po njegovom mišljenju, bila nužna politička reakcija na ponašanje međunarodnih faktora u BiH. Iz ovoga se jasno vidi njegov poziv na jaču i konkretniju podršku Republike Srpske s ciljem očuvanja stabilnosti i integriteta ovog entiteta.
Na kraju, Kecmanović zaključuje da je politikama koje nisu bile dovoljno oštre prema Sarajevu i međunarodnoj zajednici, Srbija pokazala nedostatak svesrpske solidarnosti. On ističe da je u interesu Srbije da se čvrsto postavi prema progonu Dodika jer bi svaka popustljivost prema takvim procesima mogla postaviti loš presedan za buduće odnose i stabilnost u regiji.
Kecmanović također naglašava da bi bilo od strateške važnosti za Srbiju da jasno stavi do znanja međunarodnoj zajednici da neće tolerirati nikakve pokušaje diktiranja unutrašnjih političkih odluka u Republiki Srpskoj. Prema njegovom mišljenju, takve akcije koje dolaze iz Sarajeva, podržane od strane stranih faktora, mogu ozbiljno ugroziti međunarodni kredibilitet Srbije. Kecmanović smatra da bi Srbija trebala u budućnosti izgraditi snažniju političku i diplomatsku poziciju, koja ne bi dopuštala da se pitanja kao što je suđenje Dodiku rješavaju izvan zakonskih okvira i bez poštovanja prava Srba na samopredjeljenje i političku autonomiju. Ovakav pristup bi, po njemu, mogao dugoročno doprinijeti stabilnosti i miru u regionu Balkana, jer bi spriječio da se slični problemi ponove u budućnosti.
U tom kontekstu, Kecmanović također smatra da bi srpski politički lideri trebali usmjeriti svoje napore na jačanje unutrašnje političke kohezije i podrške institucijama Republike Srpske, čime bi smanjili prostor za međunarodne pritiske i očuvali suverenitet i integritet tog entiteta. Iako svjestan da će međunarodna politika biti i dalje ključna, Kecmanović je uvjeren da Srbija mora ostati dosljedna u svojim stavovima i ne smije dozvoliti da njena unutrašnja politika bude podložna vanjskim utjecajima. Bez toga, smatra on, cijeli proces depolitizacije i stabilizacije Balkana bi mogao biti ozbiljno ugrožen, jer će Republika Srpska ostati ključni faktor stabilnosti i ravnoteže u regiji.
