Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.s:“Proklet neka je onaj ko dočeka mjesec ramazan pa dozvoli da mu on prođe, a ne zaradi oprost! Proklet neka je onaj pred kojim se spomene tvoje ime, a on ne donese salavat na tebe! Proklet neka je onaj ko doživi da njegovi roditelji ili jedan od njih ostare, pa ga njegovo služenje i briga o njima ne uvede u Džennet. Ja sam rekao: Amin!” (Prenosi EI-Hakim, uz naznaku da je Ianac prenosilaca vjerodostojan. Hadis je, takoder, prenesen i u drugim hadiskim zbirkama).
I Ka’b b. ‘Udžre, r.a., prenosi: Resulullah, s.a.v.s., je rekao: “Primaknite se mimberu!”,
i mi smo se primakli. Kada se popeo na prvu stepenicu mimbera rekao je: “Amin!” Kada se popeo na drugu stepenicu kazao je: “Amin!” I na trećoj stepenici je rekao: “Amin!” Kada je sišao sa mimbera rekli smo: “Allahov Poslaniče, danas smo od tebe čuli nešto što nikada prije nismo čuli!?” On je rekao: “Kada sam se popeo na prvu stepenicu mimbera Džibril, a.s., pojavio se preda mnom i rekao: “Proklet neka je onaj ko dočeka mjesec ramazan i dozvoli da mu on prođe, a da ne zaradi oprost!” Ja sam tada rekao: “Amin”! Kada sam se popeo na drugu stepenicu, rekao je: “Proklet neka je onaj pred kojim se spomene tvoje ime a on ne donese salavat na tebe”! Ja sam kazao: “Amin”! Kada sam se popeo na treću stepenicu, rekao je: “Proklet neka je onaj ko doživi da njegovi roditelji ili jedan od njih ostare, pa ga njegovo služenje i briga o njima ne uvede u Džennet.”! Ja sam rekao: “Amin!”! (Prenosi EI-Hakim, uz naznaku da je Ianac prenosilaca vjerodostojan. Hadis je, također, prenesen i u drugim hadiskim zbirkama).
U ovom hadisu navodi se da je DžibriI, a.s., izrekao tri kletve nakon čega je ResuIullah, s.a.v.s., rekao amin. U djeIu Ed-Durru-l-Mensur navodi se da je Džibril, a.s., naredio ResuIullahu, s.a.v.s., da kaže amin. Pošto je riječ o meIeku visokog poIožaja, Džibrilova, a.s., naredba ResuIullahu, s.a.v.s., da kaže amin nakon kIetvi, molimo Allaha da nam Svojom neograničenom milosti pomogne i sačuva nas od tih zala i kletvi.
Prva osoba naIazi se u ramazanu, mjesecu bIagosIova i pravednosti, pa ipak provodi vrijeme u grijehu i zanemaruje svoje dužnosti te tako ne postiže oprost. Ramazan je mjesec Allahove miIosti i ako se taj mjesec potroši u zIu i nepokornosti, kako se onda može očekivati oprost za grijehe? Ako pojedinac ne može postići Allahovo zadovoIjstvo u ramazanu, kada e ga onda postići? Možemo li, stoga, imalo sumnjati u njegovu propast? NadaIje, u ramazanu su i mnogobrojne prilike za oprost.
Drugi nesretnik je onaj koji čuje da se spomene ResuIullahovo ime, s.a.v.s., pa ipak ne donese salavat na njega. To se spominje i u mnogim drugim hadisima. Zbog navedenog učenjaci smatraju vadžibom donošenje salavata na ResuIullaha, s.a.v.s., kad god se čuje da je izgovoreno njegovo ime. Pored prokletstva koje se spominje u ovom hadisu, s ovim su povezana i mnoga druga upozorenja. U nekim hadisima onaj koji propusti da to učini naziva se nesretnim i bijednikom.
Na nekim mjestima spominje se čak da su takvi ljudi među onima koji su izgubili put za Džennet, ili među onima koji ce ući u Džehennem, i onima koji su bez vjere, i onima kojima neće biti dopušteno da gledaju u blagoslovljeno lice Resulullahovo, s.a.v.s. Učenjaci su različito protumačili ove hadise. Činjenica je da Resulullahovo, s.a.v.s., upozorenje onom koji propusti da donese salavat toliko jako, da se teško pomiriti s time. Zasto? Ponajprije, blagodati koje su darovane ovom ummetu preko Resulullaha, s.a.v.s., su takve prirode da ih niti pera niti predavanja ne mogu tačno opisati. Njegove blagodati prema nama su toliko obimne da opravdavaju brojna upozorenja.
S druge strane, nagrada za doneseni salavat je ogromna i biti lišen tog dobrog djela je slabost sama po sebi.
Ovaj hadis nas uči da na sve koji donesu salavat na Resulullaha, s.a.v.s., Allah šalje deset milosti i za njih meleki čine dovu. Svi njihovi grijesi su oprošteni. Oni su na posebno uzdignutom položaju, primaju nagradu veličine brda Uhud i za njih će se Resulullah, s.a.v.s., zalagati na Kijametskom danu. Dalje, obećano im je:
Postizanje Allahovog- zadovoljstva i milosti, izuzeće od Njegove srdžbe, sigurnost od strahota Kijametskog dana, i viđenje vlastitog obećanog mjesta u Džennetu još za vrijeme boravka na dunjaluku. Mnoge nagrade obećane su za učenje salavata na Resulullaha, s.a.v.s., određeni broj puta. Pored spomenutog, postoji i obećanje da će biti sačuvani od neimastine i ovisnosti od drugih. Tu su i obećanje postizanja bliskosti Resulullahu, s.a.v.s., na Allahovom sudu, obećanje pomoći protiv neprijatelja, obećanje čiscenja srca od licemjerstva i duhovnih nedaća i obećanje postizanja naklonosti drugih. Mnoge lijepe vijesti spomenute su u hadisu uz onoga koji obilno uči salavate na Resulullaha, s.a. v .s. Pravni učenjaci (fakihi) rekli su da je farz proučiti salavat na Resulullaha, s.a. v .s., barem jednom u životu, dok je vadžib proučiti ga svaki put kada se spomene Resulullahovo, s.a.v.s., ime. Neki kažu da je to mustehab.
Treća osoba je onaj u čijem prisustvu jedan ili oba roditelja ostare, a on ne uspije zaraditi Džennet zbog toga što ih nije pazio i hizmet im činio. To se naglašava u mnogim hadisima. Učenjaci su naveli da je u svakom dozvoljenom djelu obavezno pokoravati se naredbama roditelja. Pojedinac ne bi trebalo da bude bez poštovanja prema njima, već bi trebalo da bude ponizan, čak i ako su njegov otac i majka nevjernici. Ne smije se povisiti svoj glas iznad njihovog, niti se svojim roditeljima treba obraćati njihovim imenima. Njima treba dati prednost u svakoj prilici (prlikom jela, hodanja, sjedenja, itd.). Ako ih treba pozvati na dobro i odvratiti od zla, i to treba učiniti pristojno. Ako i odbiju da to prihvate, i dalje ih treba poštovati i odavati im čast, ali u tom slučaju treba činiti dovu da budu upućeni. U jednom hadisu prenosi se: “Najbolja vrata za ulazak u Džennet su – otac. Ako želite to, pazite, a ako želite, uništite ih.” Ashabi, r.a., su upitali Resulullaha, s.a.v.s.,: “Sta su dužnosti prema roditeljima?” Resulullah, s.a.v.s., je odgovorio: “Oni su vas Džennet i Džehennem.”
Njihova radost je Džennet a njihovo nezadovoljstvo je Džehennem. Nadalje se u hadisu navodi da: “Kada pokorni sin gleda s ljubavlju i pobožnošću u svoje roditelje, nagrada za taj pogled bit će ista kao i za primljeno djelo.” U drugom hadisu se navodi da: “Osim pridruživanja Allahu drugog boga, Allah oprašta sve što On želi. Ipak, On nameće kaznu za nepokornost roditeljima na ovom svijetu prije smrti.” Jedan ashab, r.a., rekao je: “0 Allahov poslaniče, ja želim da se borim.” Resulullah, s.a.v.s., upitao je: “Da li je tvoja majka živa?” On je odgovorio: “Da.” Resulullah, s.a.v.s., je potom rekao: “Služi joj. Tvoj Džennet se nalazi pod njenim nogama.” U hadisu se spominje: “Allahovo zadovoljstvo se nalazi u udovoljavanju rpdoteljima, a Allahovo nezadovoljstvo se nalazi u nepokoravanju roditeljima.” I brojni drugi hadisi govore o ovoj temi. Iz navedenog ne treba zaključiti da ondje gdje se prema roditeljima nije prikladno odnosilo i gdje oni nisu poštovani a sada su mrtvi, da nema drugog puta
osim Džehennema za djecu. Hadis nas uči da se u takvim slučajevima treba da činiti dova i istigfar za njih, a onaj ko to čini bit će ubrojan među one koji su pokorni.
U drugom hadisu navodi se da je najbolji onaj koji se nakon očeve smrti ophodi prema njegovim prijateljima i poznanicima na način na koji je to činio njegov otac.
(Iz knjige: Vrijednosti ramazana, Autor M. Al-Kandehlevi )http://ikc-berlin.de/
