Piše: dr. Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
”Život je poput bicikla, njegov vozač mora neprestano okretati pedale kako ne bi pao.” (Einstein).
Svaki čovjekov pokret mora biti pokret naprijed. Kad ne radiš, a vrijeme prolazi, kad su ti isti dan i noć, jutro i veče, sati i minute, onda sebi moraš postaviti pitanje: Zašto živim?
Aktivnost daje značenje i smisao trenutku. Rad i učenje nisu samo zbog zarađivanja za život i osiguravanja radnog mjesta, već i zbog osjećaja pripadnosti životu i davanja na značaju životu i samom sebi. Kada ti se znoj sliva niz lice, ti osjećaš sreću i zadovoljstvo, i razumiješ smisao života. Kao što sunce izlazi i zalazi svaki dan, tako bi trebalo biti i kretanje čovjeka.
Studija na Univerzitetu u Chicagu otkrila je da: “Zauzetost, čak i ako želite dovršiti jednostavnu aktivnost koja ne zahtijeva napor i umor, vrlo je pozitivna stvar i smanjuje osjećaj dosade, neraspoloženja i uzrujanosti.”
A studija na Šangajskom univerzitetu potvrdila je da: “Bilo koji plaćeni ili neplaćeni rad pomaže da se osjećate sretno, a oni koji su aktivni u kontinuitetu ili se bave nekim poslom ili hobijem sretniji su od onih koji nemaju nikakvih fizičkih aktivnosti.”
Energija koju posjeduje čovjek ne dopušta mu pasivnost, niti da se trajno povuče. Kad vuka zatvorite u kavez, on će se stalno okretati u krug podignutog repa, što je izraz unutrašnje impluzivnosti i aktivnosti.
Aktivan čovjek, čak i dok spava ne utone u duboki san, niti ga napušta njegova energija. Stoga, aktivnog i vitalnog čovjeka opisuju kao vuka, u pozitivnom i pohvalnom smislu, a njegova suprotnost je bijeli strvinar, ptica grabljivica koja nalikuje orlu, ali koja ne hvata svoj plijen, već se zadovoljava jedenjem strvine.
Ne postoji bolje mjerilo ljudske vrijednosti od njegove aktivnosti i rada. Uzvišeni Allah nam je podario mogućnost rada, djelovanja i aktivnosti, odnosno, dao nam je mogućnost da radom i aktivnošću stalno napredujemo i budemo bolji.
Rad i aktivnost čovjeka štiti od: dosade, poniženja i potrebe. Kada je posao užitak, onda je život radost, a kada je dužnost i obaveza, onda postaje ropstvo.
Stoga, radi svaki posao kao da ti je zadnji. Što više radiš, to više živiš.
Neko je rekao: ”Ja vjerujem u sreću i vidio sam da se moja sreća povećava što više radim.”
Pravo natjecanje je između onoga što stvarno radiš i onoga što si sposoban da uradiš, to je zapravo natjecanje sa samim sobom. Ko radi vidjet će rezultate, a ko spava vidjet će snove. Najvažnije kod rada i aktivnosti je da je to prilika za otkrivanje vlastitog bića.
