U današnjoj Bosni i Hercegovini, gdje je vladavina prava često podložna različitim tumačenjima, pojavila se nova kontroverza koja se odnosi na prelazak granice od strane predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Ovaj slučaj izazvao je zabrinutost, jer je, unatoč raspisanoj centralnoj potjernici, Dodik bez problema prelazio granicu BiH, što izaziva ozbiljna pitanja o tome tko zapravo kontrolira institucije u zemlji.
Dok obični građani, podložni strogim kontrolama na granici, moraju biti podvrgnuti detaljnim provjerama, Dodik je uspio izbjeći te procedure. Ovo ponašanje, u kojem se čini da zakon vrijedi samo za „male ljude“, a ne za političke moćnike, otvara prostor za sumnje u funkcioniranje pravnog sistema. Upitno je, dakle, tko stvarno vlada institucijama BiH i je li država pod kontrolom zakona ili onih na vlasti.
U ovom kontekstu, istražni postupak vezan za Dodikove prelazke granice postao je predmetom ozbiljne istrage. Prema informacijama do kojih je došao portal Srpskainfo, istraga o načinima na koje Milorad Dodik prelazi granicu uključuje ključne sigurnosne agencije BiH. Naime, osim Obavještajno-bezbjednosne agencije (OBA), u istrazi su uključeni i Granična policija BiH i Agencija za istrage i zaštitu (SIPA), koji zajednički pokušavaju razjasniti okolnosti pod kojima je Dodik neometano prelazio granicu unatoč centralnoj potjernici koja je bila raspisana za njim.
Zanimljivo je da, prema informacijama iz Granične policije BiH, na graničnim prijelazima prema BiH ne podliježu provjerama samo čelnici država i članovi njihovih delegacija čiji dolazak ili odlazak prethodno najavi BiH policija. Ovaj detalj dodatno komplicira cijelu situaciju, jer se postavlja pitanje kako je moguće da se Dodik i druge visokopozicionirane osobe, kao što su Nenad Stevandić i Radovan Višković, slobodno kreću unatoč potjernici koja je izdata nakon sumnje da su počinili krivična djela vezana uz napad na ustavni poredak.
Iako istraga još uvijek traje, saznanja koja dolaze iz Granične policije i drugih sigurnosnih agencija ne otkrivaju mnogo, jer je za daljnje informacije potrebno obratiti se Tužilaštvu BiH. Jasno je da su nadležne agencije uključene u istražni proces kako bi pokušale razjasniti sve okolnosti ovih neobičnih i, možda, nezakonitih prelazaka granice.
Na temelju trenutnih informacija, nejasno je hoće li ova istraga dovesti do konkretnih zaključaka ili će ostati samo na površinskim odgovorima. Jedno je sigurno: ovom situacijom biće potrebno mnogo više od formalnih odgovora kako bi se obnovilo povjerenje građana u institucije i pravnu sigurnost u Bosni i Hercegovini.
Za sada, misterija prelazaka granice od strane visokih političkih lidera poput Dodika ostaje otvorena, a pitanja koja se postavljaju odnose se ne samo na zakonitost ovih postupaka, već i na širu sliku političke situacije u zemlji, gdje je jasno da nisu svi isti zakoni primjenjivi na sve ljude. U konačnici, ovo otvara i dublje dileme o tome tko stvarno ima moć u BiH i u kojoj mjeri su visoki politički dužnosnici zaista odgovorni zakonodavnim i pravnim tijelima.
Iako se istraga o prelasku granice Milorada Dodika, unatoč postojanju centralne potjernice, nastavlja, izaziva se zabrinutost zbog dubokih institucionalnih propusta u Bosni i Hercegovini. Naime, pitanje koje se sve više postavlja jeste zašto najviši politički lideri, poput Dodika i drugih visokih zvaničnika iz Republike Srpske, mogu da ignoriraju zakonske prepreke i prođu kroz granične provjere bez većih problema. Građani, koji su podvrgnuti strogim procedurama i često doživljavaju neugodnosti na granici, sigurno se pitaju zašto političari mogu da se ponašaju van okvira zakona. Ovakvi incidenti dodatno pojačavaju osjećaj da su zakoni selektivni i da se primjenjuju samo na one koji nemaju političku moć. Ovaj nesklad između prava na terenu i ponašanja političkih elita podupire osjećaj nejednakosti i nedostatka povjerenja u pravosudne i sigurnosne institucije BiH.
Iz tog razloga, iako su istrage u toku, jasno je da će biti potrebno mnogo više od tehničkih odgovora kako bi se obnovilo povjerenje javnosti u institucije države. Iako su granična policija, SIPA i druge agencije uključene u proces istraživanja, prava građana ostaju u sjeni, jer su uočljive brojne povlastice koje politički lideri uživaju. U ovom kontekstu, od ključne je važnosti razjasniti ne samo fizičke okolnosti prelaska granice, nego i strukturalne nejednakosti u načinu na koji političari tretiraju zakone i institucije. Pitanje ko vlada Bosnom i Hercegovinom postaje sve relevantnije, jer se ne može zanemariti da odgovornost za funkcioniranje zakonodavne i izvršne vlasti leži na onima koji imaju moć da promjene zakone, ali i na onima koji trebaju nadzirati njihovu primjenu. Građani imaju pravo da znaju ko zaista kontrolira institucije države i na koji način se zakon provodi na terenu, jer bez transparentnosti i odgovornosti, BiH će se suočiti sa daljim slabljenjem povjerenja i destabilizacijom političkog sistema.
