Državna obilježja Bosne i Hercegovine sa ljiljanima (grb i zastava) koja su bila u upotrebi tokom agresije 1992 – 1995. i nešto više od dvije godine nakon rata, svojevremeno su po diktatu međunarodne zajednice zamijenjena novim. Umjesto zlatnih ljiljana, koji su tokom srednjeg vijeka bili identifikacija Kraljevine Bosne ali identifikacija borbe za slobodu tokom agresije, određena je nova zastava i grb koji nemaju ništa sa bosanskohercegovačkom hiljadugodišnjom tradicijom. Obzirom da su simboli nametnuti, jer se narod nije izjašnjavao, malo je vjerovatno da će nova obilježja ikada postati poštovana kao što su to ljiljani.
Mnogi su razlozi zbog čega veliki broj stanovnika Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjersku pripadnost, nije zadovoljan nametnutim rješenjem postojeće bosanskohercegovačke zastave i grba. Nisu u pitanju boja i izgled. One su mogle biti ma kakve, nego je problem što je narodu oduzeto pravo da se služi svojim autentičnim obilježjima pod kojima su se borili, ginuli i veselili preci od prije 900 i više godina. Lišiti jedan narod tako duge i bogate tradicije ima težinu kulturocida. To tim više što nije uzeto u obzir objektivno stanje problema kada se prišlo rješavanju državnih obilježja postdejtonske BiH. Ne mogu se državna obilježja susjednih zemalja staviti u istu ravan sa obilježjima zemlje u kojoj živimo! To bi bilo isto kao kada bi srpska manjina u Hrvatskoj osporavala hrvatsku državnu zastavu ili tražila da nosi srpske simbole ili da mađarska manjina u Srbiji traži isto i sl.
To što je učinjeno Bosancima i Hercegovcima, koji jesu i koji se identifikuju sa potocima srednjovjekovnih Bošnjana, u pogledu pitanja njegovih državnih obilježja, ne predstavlja samo pravni presedan nego krajnji moralni cinizam.
Reklama
Međunarodna zajednica je problemu rješavanja državnih obilježja pristupila tek prividno logično. Obzirom da srpska i hrvatska strana niti po koju cijenu nije namjeravala priznati ljiljane kao državne simbole, međunarodnoj zajednici je bilo najlakše riješiti problem tako da skinu ljiljane i predlože neko neutralno rješenje. To srpskoj i hrvatskoj strani odgovara jer su protiv ljiljana upravo zato što oni simboliziraju historijski kontinuitet bosanske državnosti. Nametnutim rješenjem jedino su gubitnici oni istinski Bosanci i Hercegovci (u prvom redu Bošnjaci) jer su samo oni, u svojoj vlastitoj državi, ostali bez svojih nacionalnih simbola. Hrvati i nadalje imaju svoju šahovnicu, a Srbi orla, koji su zvanično simboli Hrvatske i Srbije.
Sad se postavlja pitanje šta da čine Bosanci i Hercegovci. Već su se javile ideje da se ljiljani proglase simbolima bošnjačkog naroda [što je u međuvremenu i učinjeno]. Koliko god da to ima historijsko opravdanje, u okolnostima kakve jesu, to bi za Bošnjake bilo kontraproduktivno. Razlog je taj, što pravno – historijski gledano, ljiljani imaju status simbola države BiH, a ne predstavljaju obilježja ovog ili onog naroda. Zna se da u srednjovjekovnoj Bosni nije bilo Srba ni Hrvata ni muslimana, nego da je postojao jedinstven bosanski narod zvan Bošnjani. Ove činjenice predstavljaju snažno uporište koje će kad – tad morati uvažiti kako međunarodna zajednica tako i bosanskohercegovački Hrvati i Srbi, pa je realno očekivati da obilježja sa ljiljanima opet postanu zvanična.
Prihvatanje ljiljana od srpske i hrvatske strane ne bi ničim ugrozilo njihova nacionalna prava jer i jedni i drugi već imaju nacionalne simbole. Državna obilježja BiH trebaju prihvatiti i uvažiti na način kako to čine njihovi zemljaci u dijaspori rasuti od Amerike do Australije. U svim zemljama gdje žive uvažavaju njihove državne simbole, a svoja nacionalna obilježja koriste i ističu samo u prigodnim i na način kako to nalažu propisi tih zemalja.
Zašto su Srbi i Hrvati protiv ljiljana? Dovoljno neupućeni u ovu problematiku postavljaju pitanje zašto je samo jednoj strani, bošnjačkoj, toliko stalo da zadrže ljiljane koje osporava srpska i hrvatska strana, tim više što su obje strane spremne prihvatiti ma koje drugo rješenje osim ljiljana. Treba međutim postaviti obratno pitanje: zašto su te strane toliko protiv ljiljana? Pitanje, naime, zadire u samu suštinu problema koje se veže za državnost BiH, a time i njen opstanak kao samostalne i cjelovite zemlje. Oni koji osporavaju njenu državnost što podjsjeća i govori da Bosna u svojoj hiljadugodišnjoj povijesti nije nikada bila srpska ni hrvatska, nego samostalna država. Upravo te činjenice smetaju srpskim i hrvatskim nacionalistima koji žele dokazati da BiH historijski pripada njima. Otuda njihovo uporno nastojanje da anuliraju i potisnu sve što dokazuje tradiciju bosanske državnosti.
AUTOR: Enver Imamović – bosnae.info
