Dolazak člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića u Tursku povodom njegovog učešća na Antalya Diplomacy Forumu otvorio je niz ozbiljnih pitanja vezanih za trenutnu političku krizu u Bosni i Hercegovini. U intervjuu za ugledni turski portal Cumhuriyet, Komšić je iznio zabrinjavajući osvrt na aktuelna dešavanja u zemlji, uz poseban naglasak na nedostatke Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao i ulogu koju u destabilizaciji države igraju određeni politički akteri.
Komšić je na samom početku istakao da su brojni problemi u Bosni i Hercegovini još uvijek otvoreni i neriješeni, uprkos činjenici da je Dejtonski sporazum doveo do prekida oružanih sukoba. Ipak, kako je naglasio, ovaj mirovni okvir nije bio dovoljan da ukloni separatističke politike koje su još devedesetih godina imale jasan cilj – razgradnju bosanskohercegovačke državnosti. Upravo te politike, prema Komšiću, i dalje aktivno oblikuju političku stvarnost u zemlji, uprkos pokušajima međunarodne zajednice da održi stabilnost.
Prema njegovim riječima, međunarodna zajednica je tokom proteklih godina bila ključni faktor očuvanja ravnoteže, ali se s vremenom njena prisutnost i uticaj značajno smanjio, što je omogućilo da na površinu isplivaju duboko ukorijenjeni problemi koje ni Dejton ni ustav nisu uspjeli riješiti. Kao primjer takve politike, Komšić je naveo djelovanje predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, za kojeg tvrdi da je glavni pokretač trenutne političke nestabilnosti.
Komšić je objasnio da Dodik koristi svoj pravosudni slučaj – gdje je osuđen na jednu godinu zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja – kao osnovu za širenje krize. Međutim, on smatra da je taj slučaj samo površina, dok su pravi motivi mnogo dublji i tiču se pokušaja oslabljenja državnih institucija i potkopavanja temelja bosanskohercegovačkog suvereniteta.
U nastavku izlaganja, Komšić se osvrnuo i na ulogu državnih institucija, ističući kako je ključno da sudovi, tužiteljstva i policijske strukture dokažu svoju sposobnost da funkcionišu bez obzira na političke pritiske. On je poručio da pravosudni sistem ne smije popustiti pred izazovima koji dolaze iznutra, jer bi svaki ustupak mogao otvoriti prostor za nove i dublje političke krize.
U tom kontekstu naglasio je da BiH mora odlučno nastaviti putem koji vodi ka punopravnom članstvu u Evropskoj uniji, jer je to, po njegovom mišljenju, jedini dugoročno održiv okvir za stabilnost i sigurnost zemlje. Iako je svjestan da je riječ o procesu prepunom prepreka i rizika, Komšić vjeruje da je vladavina prava i institucionalna dosljednost ključ za izgradnju održivog društva.
Upozorio je i na opasnost od pokušaja političkih pregovora s Dodikom oko njegove kazne, što bi, kako kaže, moglo donijeti privremeni mir, ali bi u osnovi predstavljalo poraz pravne države i otvorilo vrata novim krizama. Zbog toga smatra da je od izuzetne važnosti da se pravosnažne odluke suda sprovode bez političkih kalkulacija, jer se time šalje poruka da niko nije iznad zakona.
Njegova poruka s Antalya foruma bila je jasna i direktna – Bosna i Hercegovina mora se suočiti sa svojim unutrašnjim problemima hrabro i institucionalno, bez oslanjanja na stalno uplitanje međunarodne zajednice. Samo tako se, kaže, može graditi država u kojoj će građani imati povjerenje u vlastite institucije i budućnost.
Komšić je, između ostalog, podvukao i važnost eliminacije destruktivnih političkih narativa koji još uvijek parališu napredak zemlje. Politike koje su utemeljene na etnonacionalizmu i negiranju Bosne i Hercegovine kao suverene i jedinstvene države, moraju, kako kaže, biti jasno odbačene, ne samo deklarativno, već i kroz konkretne političke i pravne mehanizme.
Za kraj, poručio je da je vrijeme političke manipulacije prošlo i da se sada nalazi historijska prilika za unutrašnju transformaciju države. U toj transformaciji, naglašava, sudovi, tužitelji i policija neće imati luksuz da biraju kad će reagovati – njihova dužnost je da djeluju odmah, jer samo tako Bosna i Hercegovina može napraviti istinski korak ka budućnosti u kojoj će stabilnost biti pravilo, a ne izuzetak.
