U intervjuu za Slobodnu Bosnu, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željko Komšić, osvrnuo se na aktualnu političku situaciju u zemlji, konkretno na djelovanje Milorada Dodika i reakcije koje su došle iz međunarodne zajednice, a posebno iz susjednih zemalja. U razgovoru, Komšić je izložio tri moguća scenarija za rješavanje krize koja je nastala zbog Dodikovih poteza i njegovih pokušaja da implementira zakone koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske (NSRS). Komšić je jasno stavio do znanja kako vidi različite reakcije na trenutnu situaciju, kao i moguće ishodne scenarije.
Dodikova politička pozicija bila je predmet oštrih kritika, a Komšić je podsjetio na izjavu američkog državnog sekretara Marco Rubia, koji je javno osudio Dodikovo ponašanje, čime su se razbile tvrdnje da će Dodik imati podršku iz Washingtona, što je Dodik često tvrdio. Također, Komšić je spomenuo pismo iz Washingtona, u kojem se jasno potvrđuje da Dodik neće biti izuzet od američkih sankcija. Komšić naglašava da je i dalje teško ocijeniti tko ima prednost u ovoj političkoj borbi jer i dalje postoji puno neizvjesnosti u vezi s implementacijom odluka Tužilaštva BiH i drugih pravosudnih institucija, uključujući Ustavni sud.
Jedan od ključnih aspekata koje Komšić ističe u razgovoru je podrška koju Dodik ima od predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića. Komšić tvrdi da će Vučić iskoristiti Dodika kao politički alat u svojim vlastitim nastojanjima da se nosi s problemima u Srbiji, osobito u vezi sa studentskim protestima. U tom kontekstu, 15. mart označava ključni dan za Vučića jer tada počinje rasprava u Skupštini Srbije koja će se baviti situacijom u Bosni i Hercegovini i položajem Republike Srpske. Komšić napominje da Dodik u ovom slučaju ima sporednu ulogu i da je Vučić, u stvari, glavni igrač u ovoj političkoj igri.
U kontekstu američke politike, Komšić smatra da se Dodik i njegov krug savjetnika ozbiljno preračunao kada je vjerovao da će imati podršku Trumpove administracije. Umjesto toga, Dodik je naišao na negativne reakcije iz Washingtona, a Komšić vjeruje da je Dodik pogrešno interpretirao novi odnos SAD-a prema Rusiji i EU. Dodikovi suradnici pokušavali su izgraditi sliku bliskih odnosa s Mađarskom i drugim saveznicima, no to se na kraju pokazalo kao pogrešan smjer.
Komšić se osvrnuo i na mađarsku politiku prema Bosni i Hercegovini, konkretno na postupke Mađarske u vezi s EUFOR-om. Prema Komšiću, Mađarska se ponaša kao neslužbeni saveznik Dodikove politike, a njihove akcije, uključujući slanje specijalnih policijskih snaga pod lažnim izgovorom, samo pogoršavaju turbulentnu situaciju u BiH. Komšić smatra da bi izuzimanje mađarskog kontingenta iz EUFOR-a bilo pravi korak jer bi to moglo smanjiti utjecaj zemlje koja, kako kaže, nije postupala prijateljski prema Bosni i Hercegovini.
Također, u razgovoru je iznijeta i analiza odnosa Hrvatske prema krizi u BiH, gdje Komšić naglašava da je Zagreb šutio na sve što se događalo u BiH, jer su ambicije Hrvatske u BiH bile usmjerene na ostvarivanje vlastitih političkih interesa, posebice kroz odnose s Dodikom i njegovom politikom. Komšić ističe kako je Hrvatska zapravo koristila Dodika kao “strategijskog partnera”, ali u trenutnoj situaciji, s obzirom na novonastalu krizu, situacija se mijenja i Zagrebu je sada u interesu da Dodik ostane politički osnažen.
Komšić je također objasnio da kriza u BiH može završiti na tri moguća načina:
- Intervencija domaćih institucija – najpoželjniji scenarij u kojem bi BiH pokazala da može funkcionirati samostalno uz stručnu, pažljivu i zakonitu akciju svojih pravosudnih institucija.
- Intervencija međunarodne zajednice – manje vjerojatno, jer bi međunarodna zajednica mogla nastaviti izolirati i eliminirati prijetnje.
- Nagodba između međunarodne zajednice i Dodika – u kojoj bi Dodik dobio određene ustupke, uključujući oslobađanje od sankcija i političkih funkcija. Komšić jasno stavlja do znanja da bi ovaj scenarij značio dugoročni gubitak za BiH.
Komšić na kraju ističe da, osobno, smatra da je prvi scenarij – snažna intervencija i akcija domaćih institucija – najbolji način za spašavanje BiH i obnovu povjerenja građana u pravosudne i sigurnosne institucije.
