Prema pisanju portala Raport, Uprava za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH) planira kupovinu nove zgrade u Banjaluci, a ova odluka izazvala je brojne kontroverze. Prema dostupnim informacijama, proces kupovine ubrzan je nakon direktive Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, koji je, navodno, naložio direktoru UIO BiH Zoranu Tegeltiji da hitno realizuje nabavku. Ova odluka koincidira s političkim promjenama na državnom nivou, gdje se spekuliše o mogućoj smjeni vlasti i dolasku opozicionih stranaka iz Republike Srpske umjesto SNSD-a.
Mediji su posebno istakli da se kupovina ne odvija slučajno, već da je pažljivo planirana kako bi korist imala firma Grand Trade, u vlasništvu Mile Radišića, inače bliskog Dodikovog saradnika. Prema procjenama, vrijednost objekta iznosi oko 85 miliona KM bez PDV-a, dok bi ukupni troškovi s porezom premašili 99 miliona KM. Ova cifra izazvala je sumnje u regularnost procesa i dovela do kritika iz različitih političkih krugova.
Proces kupovine i politički uticaji
Kupovina nove zgrade za UIO BiH nije novost, jer se ovaj proces vodi već više od deset godina. Međutim, njegova realizacija sada je dovedena do završne faze. Tokom pregovora o formiranju vlasti, Dodik i SNSD su insistirali da se ova kupovina obavi, a predstavnici Trojke su na kraju pristali na taj zahtjev. Ovu odluku posebno je podržavao ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković, koji je i javno branio kupovinu.
U novembru prošle godine Vijeće ministara BiH donijelo je odluku o izmjeni i dopuni ranije odluke koja se odnosi na nabavku i izgradnju objekata za regionalne centre i Centralni ured UIO BiH. Tom odlukom odobrena su dodatna sredstva u iznosu od 32 miliona KM, čime se osigurava finalizacija kupovine.
Presudan glas i reakcije
Važno je napomenuti da sjednici Vijeća ministara na kojoj je donesena ova odluka nisu prisustvovali ministar odbrane Zukan Helez i ministar za ljudska prava i izbjeglice Sevlid Hurtić. Time se desilo da je jedini ministar iz reda Bošnjaka na sjednici bio Elmedin Konaković, čiji je glas bio ključan za donošenje odluke o kupovini zgrade. Nakon glasanja, Konaković je opravdao svoju podršku riječima da mu je “želja da grunt Bosne i Hercegovine, državna imovina u centru Banjaluke zasija.”
Ova izjava nije smirila tenzije, već je dodatno produbila sumnje u motive donošenja odluke. Kritičari tvrde da se iza cijelog procesa kriju interesi pojedinaca bliskih vlastima u RS-u, dok Konaković i njegov tim insistiraju na tome da je riječ o strateškom potezu u cilju osnaživanja državnih institucija.
Šira politička slika
Ova situacija pokazuje koliko su politički odnosi u BiH složeni i koliko se odluke često donose pod pritiscima različitih aktera. Kupovina zgrade UIO BiH samo je jedan od primjera gdje se ekonomski interesi isprepliću s političkim kalkulacijama. Kritičari ističu da ovakve odluke mogu dugoročno uticati na povjerenje građana u institucije i produbiti podjele unutar zemlje.
U narednom periodu, očekuje se da će se rasprava o ovoj kupovini nastaviti, kako u političkim krugovima, tako i u javnosti. Postavlja se pitanje: da li je riječ o legitimnoj potrebi institucije ili o pogodovanju privatnim interesima? U svakom slučaju, politička scena BiH još jednom pokazuje da odluke koje uključuju velike finansijske iznose nikada ne prolaze bez kontroverzi.
Osim finansijskih i političkih kontroverzi, ova situacija otvara i pitanje transparentnosti javnih nabavki u Bosni i Hercegovini. Brojni ekonomski stručnjaci i analitičari upozoravaju da bi se ovakve odluke trebale donositi uz puno više javne rasprave i nezavisnih revizija, kako bi se izbjegle potencijalne zloupotrebe i pogodovanja pojedincima. Također, postavlja se pitanje prioriteta državne potrošnje – dok mnogi građani trpe ekonomske posljedice inflacije i stagnacije plata, milioni se izdvajaju za nekretninske projekte koji nisu nužno najhitniji za funkcionisanje institucija.
S druge strane, ako bi se pokazalo da je kupovina ove zgrade zaista opravdana s aspekta funkcionalnosti i efikasnosti rada UIO BiH, onda bi bilo nužno osigurati potpunu transparentnost cijelog procesa i uvjeriti javnost da se nije radilo o pogodovanju bilo kojoj političkoj ili poslovnoj strukturi. Institucije poput UIO BiH moraju ostati van političkih kalkulacija, jer njihov rad direktno utiče na ekonomski sistem zemlje. Konačna odluka i njene posljedice vjerovatno će se osjetiti tek u budućnosti, ali jedno je sigurno – ova tema će ostati predmet političkih sukoba i žustrih rasprava u mjesecima koji dolaze.
