U središtu pažnje javnosti ponovo se našao slučaj spora između slovenske firme Viaduct i vlasti Republike Srpske, koji je iznjedrio ozbiljne finansijske i političke posljedice po cijelu Bosnu i Hercegovinu. Nakon sjednice Vijeća ministara BiH, ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković iznio je nove detalje i prijedloge o načinu rješavanja ovog sve ozbiljnijeg problema, ističući koliko su neodgovorni politički potezi na entitetskom nivou doveli do mogućnosti ogromne štete za državni budžet.
Na samom početku obraćanja, Konaković se pozvao na “Izvještaj o provedenoj reviziji učinka na temu: Višegodišnja kapitalna ulaganja”, objavljen u oktobru prošle godine, koji se nalazi na zvaničnoj stranici Parlamenta BiH. Ovaj dokument, koji je sačinio Ured za reviziju institucija BiH, ukazuje na velike iznose sredstava koja godinama stoje neraspoređena i neiskorištena u okviru kapitalnih ulaganja. Prema tom izvještaju, sredstva namijenjena za projekte poput zgrade Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) i drugih infrastrukturnih inicijativa, akumuliraju se i prenose iz godine u godinu bez realizacije, dok se prosječni rokovi za završetak projekata višestruko produžavaju.
“Taj novac, koji se trenutno nalazi u budžetskim rezervama, mogao bi biti iskorišten za servisiranje duga prema Viaductu”, predložio je Konaković. Uvjeren je da se kroz odgovarajuće budžetske mehanizme i zakonske procedure može donijeti odluka kojom bi se isplata obezbijedila, barem djelimično, iz postojećih kapitalnih ulaganja.
Situaciju dodatno komplikuje činjenica da je formalna zapljena državne imovine već otpočela. Kako navodi Konaković, zgrada Centralne banke u Mostaru već je pod udarom izvršenja, a sličan postupak bi uskoro mogao pogoditi i objekte u Sarajevu, Banjoj Luci, te u još nekoliko gradova. Teoretski, prodajom tih objekata na dražbama moglo bi doći do gubitka vrijednosti imovine, gdje zgrada procijenjena na 10 miliona KM može biti prodata za svega dva miliona. Time bi ukupni trošak za državu bio znatno veći nego početni dug, što bi moglo generisati štetu od stotina miliona konvertibilnih maraka.
Konaković ističe da svi akteri u ovom procesu moraju biti svjesni svoje odgovornosti – političke, krivične i ljudske. On podsjeća da, iako će dug biti isplaćen iz državnog budžeta, konačni trošak će pasti na entitet Republiku Srpsku, jer postoji precizan pravni osnov za regresnu tužbu.
U nastavku izlaganja, ministar se osvrnuo na slične primjere iz prošlosti koji potencijalno mogu dodatno ugroziti finansijsku stabilnost države:
-
GIKIL – trenutno u fazi međunarodne arbitraže.
-
Ugljevik i Gacko – energetski projekti koji su također podložni spornim pravnim situacijama.
-
Ukupan potencijalni finansijski teret se procjenjuje u milijardama KM.
Prema Konakoviću, ovaj slučaj bi trebao biti jasan signal onima koji osporavaju postojanje države BiH i njenih institucija. Upravo sada se pokazuje da je država ta koja snosi odgovornost pred međunarodnim sudovima i arbitražnim vijećima, dok neefikasnost entitetskih vlasti stvara probleme koje mora rješavati cijela država.
Posebno je naglasio i političku poruku prema HDZ-u BiH, ističući da je blokada imenovanja novog ministra sigurnosti BiH, bez obzira da li je riječ o Nebojši Vukanoviću ili nekom drugom kandidatu, dodatna prepreka u rješavanju problema poput ovog. Takav ministar, smatra Konaković, mogao bi imati ulogu glasnog razuma, te bi djelovao u interesu svih građana, pa i onih u RS-u, koji su direktno pogođeni ovim dugom.
Konaković je u svom govoru imenovao i odgovorne političare. Prema njegovim riječima, Srđan Amidžić i Staša Košarac, ministri iz redova SNSD-a, svojim pasivnim ponašanjem i blokadama doprinose stalnom rastu duga. Ukazao je da upravo njihova nezainteresovanost, zajedno s odbijanjem Milorada Dodika da omogući rješavanje ovog pitanja, svakodnevno stvara dodatni dug, koji se samo na osnovu zateznih kamata povećava za 18.000 KM dnevno.
Podsjetimo, sve je započelo kada je Vlada Republike Srpske jednostrano raskinula ugovor o koncesiji sa slovenskom firmom Viaduct, koja je trebala graditi hidroenergetski sistem na rijeci Vrbas. Ova odluka dovela je do arbitražnog postupka pred Arbitražnim vijećem u Washingtonu, koji je okončan presudom u korist slovenske strane. Još 2017. godine, tadašnja premijerka RS-a Željka Cvijanović potpisala je obavezu da će Republika Srpska snositi sve finansijske posljedice, uključujući i eventualne kazne. Međutim, taj dug do danas nije izmiren.
Zbog toga su nastali i dodatni problemi za BHANSA-u, koja više ne može dobijati sredstva od Eurocontrola, što pokazuje domino-efekat koji ova situacija ima na ostale državne institucije.
Na kraju, Konaković je naglasio da ovo nije samo pravno-finansijski problem, već ozbiljna politička kriza koja može prerasti u dublju institucionalnu nestabilnost. Ako se ne poduzmu hitne mjere, posljedice će snositi svi građani Bosne i Hercegovine, bez obzira na entitetske ili stranačke podjele.
U konačnici, ovaj slučaj bi mogao postati prekretnica u shvatanju političke odgovornosti u BiH. Pokazuje se da ignorisanje međunarodnih obaveza, izostanak unutrašnje saradnje i zakonski vakumi mogu vrlo brzo prerasti u višemilionski teret koji pada na leđa svih građana. Zato je više nego ikad važno da politički lideri pokažu odgovornost i konkretne korake u cilju sprečavanja još većih gubitaka u budućnosti.
