U posljednjim događajima u političkoj i administrativnoj sferi Bosne i Hercegovine, slučaj Saše Jovetića, državnog službenika koji je iznenada premješten iz Ministarstva za evropske integracije Vlade Republike Srpske (RS) u sjedište Ministarstva vanjskih poslova (MVP) BiH, izazvao je značajnu pažnju javnosti. Premještaj ovog službenika u Washington samo nekoliko dana nakon njegovog preuzimanja u MVP-u postavio je brojna pitanja o zakonitosti takvog postupka. Zbog nejasnoća oko razloga i procedure za njegov transfer, postavlja se pitanje u kojoj mjeri je Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH, prekršio pravila i zakone koji reguliraju premještaj državnih službenika.
Kao ključni dio ovog slučaja, postavlja se pitanje zašto je Saša Jovetić izabran za ovu poziciju i zašto je premještaj izvršen tako brzo, što je izazvalo brojna pitanja o njegovim kvalifikacijama i povezanim političkim okolnostima. Premještaj je započeo u decembru 2024. godine, kada je Konaković potpisao Sporazum o Jovetićevom premještaju iz Ministarstva za evropske integracije u Odsjek za vizno-pasoške poslove MVP-a. Ugovor o ovom premještaju bio je opravdan “posebnom potrebom” za stručnjacima u tom sektoru, međutim, tek mjesec dana kasnije, Jovetić je iznenada raspoređen u bh. ambasadu u Washingtonu. Ovakva dinamika transfera u vrlo kratkom vremenskom razdoblju izazvala je sumnju, jer se radi o internom premještaju, proceduri koja se koristi u iznimnim slučajevima kada specifični eksperti nisu dostupni u postojećem kadru.
Pitanje koje je postavljeno nakon premještaja je zašto Agencija za državnu službu (ADS) BiH nije dala odobrenje za ovu promjenu. Naime, prema Zakonu o državnoj službi, svi interni premještaji i unapređenja moraju biti utemeljeni na ocjenama rada zaposlenih, a Jovetić, koji je tek nedavno počeo raditi u MVP-u, još uvijek nije bio podvrgnut ovoj proceduri. U skladu s tim, direktorica ADS-a, Anita Markić, odbila je zahtjev za premještaj, jer nije bilo potrebne dokumentacije koja bi opravdala premještaj bez potrebnih ocjena i probnog rada. Ovaj postupak je postavio osnovna pitanja o tome kako je moguće da jedan državnik poput Konakovića može da izigra zakone i pravilnike, koristeći prilagođene procedure poput slanja službenika “na ispomoć”, kako bi se izbjegla neophodna zakonska odobrenja.
Interni premještaj i izbegavanje pravila putem “šestomjesečne ispomoći” izazvali su dodatna pitanja u vezi sa zakonskim propisima i načinom na koji se ovi postupci mogu manipulirati. S obzirom na praktičnu primjenu ovih mjera, postavlja se pitanje da li je cijeli proces zapravo služio tome da se Jovetiću omogući transfer u ambasadu u Washingtonu na temelju političkog protežiranja i osobnih interesa, umjesto da se to radi prema pravilima koja reguliraju administrativne procedure. Dodatno, Jovetićev obrazovni profil, koji uključuje školovanje na privatnom fakultetu u Banjaluci, poznatom po zapošljavanju kadrova za različite vladine institucije, također je izazvao sumnje u njegovu stvarnu stručnost i kvalifikacije, posebno kada se uzme u obzir da je njegova brza karijera u diplomatiji bila usmjerena prema zadovoljenju političkih interesa određenih krugova, a ne realnoj stručnosti.
Završni zaključak koji se nameće u ovom slučaju odnosi se na klijentelističke prakse u bh. diplomatiji i državnim institucijama. Kroz ovaj slučaj postavlja se pitanje do koje mjere se političke stranke i pojedinci mogu koristiti pozicije i zakonske rupe kako bi unaprijedili svoje ljude na visoke pozicije, bez obzira na stručnost ili kvalifikacije. Elmedin Konaković, koji je prethodno kritikovao takve prakse, sada se suočava s optužbama za nastavak politike zapošljavanja političkih kadrova na visokim pozicijama, čime postavlja dodatna pitanja o načinu na koji se upravlja ljudskim resursima u državnoj administraciji i diplomaciji.
U konačnici, ovaj slučaj otvara i širu diskusiju o transparentnosti i odgovornosti u zapošljavanju u državnim institucijama BiH. Dok je politička kadrovska politika u mnogim zemljama uobičajena praksa, važno je da takvi postupci ne ugrožavaju integritet javnih službi i ne stvore prostor za zloupotrebe. Premještaj Saše Jovetića u bh. ambasadu u Washingtonu izazvao je snažne reakcije i sumnje u zakonitost i pravičnost administrativnih procedura, što bi trebalo biti povod za temeljitu reviziju postojećih politika zapošljavanja u javnim institucijama. Također, kako bi se izbjegli budući skandali i očuvala povjerenje građana u državne institucije, važno je uskladiti zakonodavne okvire i osigurati njihovu primjenu, uz veću kontrolu i praćenje kadrovskih promjena, čime bi se mogla vratiti vladavina prava i spriječiti daljnje nepoštovanje zakona.
