Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i lider stranke Narod i pravda (NiP), izazvao je veliku pažnju javnosti svojim istupom u Dnevniku D Federalne televizije. Govoreći o aktuelnim političkim i sigurnosnim pitanjima u Bosni i Hercegovini, Konaković je otvoreno komentarisao sankcije, političke saveze, rad pravosudnih organa, kao i prijedloge izmjena Izbornog zakona. Njegovi stavovi izazvali su burne reakcije, naročito jer se dotiču ključnih aktera bh. političke scene i strukture Federacije BiH.
Na samom početku intervjua, Konaković je prokomentarisao sankcije koje su Austrija i Njemačka uvele zvaničnicima iz entiteta Republika Srpska. On je ovaj čin nazvao „početkom uragana sankcija“ prema osobama koje se ponašaju neodgovorno unutar BiH. Vjeruje da će još zemalja članica Evropske unije slijediti isti put, iako naglašava da su trenutne prepreke rezultat proceduralnih blokada poput one koju sprovodi Mađarska. Uprkos tome, smatra da se angažman EU prema BiH ponovo vraća na željeni nivo.
Upitan o tome zašto ključni političari iz RS-a – Milorad Dodik, Radovan Višković i Nenad Stevandić – još nisu procesuirani, Konaković ističe da su to pitanja iz domena sigurnosnih agencija i pravosuđa. Naglašava kako je ključno da se ne dopusti Dodiku da izbjegne odgovornost izazivanjem konflikata koji bi mogli zamagliti njegove radnje. Prema Konakoviću, više stručnih timova već se bavi ovim pitanjem i prate njegove aktivnosti, a vjeruje da će Dodik biti ili uhapšen ili će izabrati bijeg.
Konaković ističe kako je ključno vršiti politički pritisak koji daje rezultate. Pregovori o novoj koaliciji su već započeti, a Dodik je, po njegovim riječima, potpuno marginaliziran i više nije prihvatljiv sagovornik ni za koga. Njegovo političko postojanje zavisi isključivo od pokušaja da ga neko “spasi”, a takva osoba bi brzo bila politički eliminisana.
Osvrnuo se i na to kako Dodik pokušava predstaviti odbijanje Interpola da izda potjernicu kao svoju pobjedu. To ne mijenja činjenicu da je krivično djelo počinjeno, kaže Konaković, dodajući da Dodik samo kratkoročno ohrabruje svoje pristalice. Takođe, istakao je da Dodik posjeduje imovinu u zemljama EU, koja bi uskoro mogla biti konfiskovana.
U vezi Dodikovih pokušaja da ostane politički relevantan, Konaković tvrdi da je on za evropske i ruske diplomate postao nebitna figura. Iako se Dodik pokušava prikazati kao važan sagovornik Rusiji, realnost pokazuje suprotno – RS služi samo kao alat u širem geopolitičkom nadmudrivanju. Dodikove izjave o ukidanju OHR-a ili promjeni uloge visokog predstavnika Konaković smatra besmislenim i neutemeljenim.
Dotaknuo se i pitanja graničnih prelazaka, ističući kako su slabosti institucija evidentne, a Dodik sigurno ima lojaliste koji mu pomažu. Ipak, smatra da će takvo ponašanje biti moguće još samo kratko vrijeme.
Govoreći o novoj koaliciji, Konaković navodi da je politička snaga tzv. Trojke u Federaciji sada dodatno pojačana uz podršku NES-a, Naprijed i BHI-KF. Ta nova većina ima kapacitet za djelovanje u Predstavničkom domu, i blokade više ne smiju biti opcija, jer pred BiH stoji važan zadatak – usvajanje zakona i priprema za međuvladinu konferenciju u junu.
Kada je riječ o opoziciji iz RS-a, Konaković naglašava da oni pokazuju konstruktivniji pristup od Dodika. Umjesto da rade za interese Moskve, ovi predstavnici razmišljaju o interesima građana, ekonomskom razvoju i fondovima EU.
Na pitanje o kupovini zgrade UIOBiH u Banjoj Luci, Konaković kategorično ističe da će insistirati da institucije države imaju svoj reprezentativan prostor u tom gradu. Podsjeća da je ta ideja potekla iz prethodnih koalicija, a sredstva su preusmjerena u višegodišnje kapitalne projekte kako ne bi bila izgubljena.
Jedna od najosjetljivijih tema bila je prijedlog HDZ-a o izmjeni Izbornog zakona. Konaković tvrdi da ovakav prijedlog nije usaglašen ni u koaliciji ni sa Trojkom. Iako razumije važnost tog pitanja za Hrvate u BiH, ne može se dozvoliti parcijalno rješenje koje bi podijelilo Federaciju na dvije izborne jedinice, jer to nije u skladu s ustavom. Predlaže da se razgovori vrate na temelje neumskog procesa, uz prisustvo međunarodnih medijatora.
Što se tiče lobiranja u SAD-u, Konaković otkriva da novac za angažovanje deset lobističkih kuća dolazi iz privatnih izvora, tačnije od građana BiH koji žele pomoći domovini, bez da se ulazi u komplikacije državnog finansiranja.
Na samom kraju, osvrnuo se i na odluku Predstavničkog doma u vezi s izborom članova Upravnog odbora RTVFBiH. Iako nije zadovoljan svim rješenjima, posebno kadrovima iz HDZ-a, istakao je da je važan korak napravljen – stabilizacija Upravnog odbora. Založio se za profesionalan i zakonit rad medijskih institucija, bez političkog pritiska i uz punu slobodu novinara.
U sumiranju, Konakovićev nastup je bio jasno artikulisan, sa stavovima koji ukazuju na odlučnost da se procesi u zemlji odvijaju u pravcu stabilizacije, jačanja institucija i euroatlantskih integracija. Pitanja političke odgovornosti, vladavine prava, ali i unutrašnje saradnje i otpora destruktivnim silama, ostaju u fokusu njegovog političkog djelovanja.
