U posljednje vrijeme, Elmedin Konaković, ministar i član Stranke demokratske akcije (SDA), našao se pod velikim kritikama zbog svojih aktivnosti u Sjedinjenim Američkim Državama. Staša Košarac, ministar i visoki zvaničnik SNSD-a, otvoreno je kritikovao Konakovića zbog njegovog političkog ponašanja, koje je nazvao “konvertitskom politikom” i “potpunom političkom dezorijentisanošću.” Košarac je istakao da je Konaković do nedavno bio veliki pristalica tadašnje administracije Joea Bidena, te da su on i njegov politički tim iskazivali veliku privrženost američkom predsjedniku i njegovoj politici. Međutim, sve se promijenilo kada je nova administracija preuzela vlast, što je, prema Košarcu, dovelo do naglog preokreta u političkim stavovima Konakovića i njegove ekipe.
Košarac je napomenuo da je “Troika”, politički savez koji uključuje Konakovića, zapravo bila kreacija bivše američke administracije pod vođstvom Michaela Murphyja, kojeg Košarac naziva “notornim srbomrscem.” Međutim, nakon promjena u američkoj vlasti, Konaković i njegovi saradnici, prema Košarcu, nisu oklijevali preokrenuti svoja stajališta i počeli su tražiti naklonost nove administracije, što Košarac vidi kao političku fluktuaciju i neiskrenost. Za njega, ovo ponašanje ne samo da pokazuje političku nestabilnost već i potpunu nesigurnost u pozicioniranju unutar međunarodnih odnosa.
Jedan od ključnih trenutaka koji je izazvao reakciju Košarca jeste susret Konakovića sa “Michaelom Turnerom, američkim kongresmenom i bivšim predsjedavajućim Odbora Predstavničkog doma za obavještajne poslove.” Košarac je istakao da je ovaj susret diplomatska “sramota”, jer Turner već nekoliko mjeseci nije bio predsjedavajući ovog odbora, što ukazuje na to da Konaković nije bio u mogućnosti uspostaviti stvarne političke kontakte ili postaviti relevantne međunarodne odnose. Košarac tvrdi da je Konaković iskoristio svoje političke veze kako bi stekao određenu pažnju u američkoj političkoj sferi, ali na način koji nije imao značajnu diplomatsku težinu. Prema Košarcu, “pretvaranje” takvih susreta u javne obaveze i izjave o “bitnosti” samih susreta nije samo politička manipulacija, već i prevara prema građanima BiH.
Pored toga, Košarac se osvrnuo na navode da bi Konaković mogao biti uključen u formiranje lobističkog centra u SAD-u, gdje bi pokušao da preko bošnjačke dijaspore lobira kod nove američke administracije. Takav plan, prema Košarcu, ne bi imao nikakvu stvarnu političku vrednost, već bi bio samo “diplomatska predstava” koja bi, kako on tvrdi, bila predstavljena kao veliki uspjeh. On smatra da bi to bilo obmanjivanje javnosti i da bi se takve aktivnosti mogle lažno prikazivati kao ostvarenje ciljeva bh. dijaspore u SAD-u.
Jedan od ključnih prigovora Košarca je to što Konaković nije imao ovlašćenje, niti saglasnost Predsjedništva BiH za pokretanje ovakvih lobističkih aktivnosti u ime države BiH. Košarac jasno ukazuje na činjenicu da Konaković nije imao mandat za zastupanje interesa BiH na međunarodnom nivou, a da su njegovi potezi zapravo zloupotreba političkog položaja. Košarac smatra da su ovakve aktivnosti nelegalne i da predstavljaju ozbiljan problem u kontekstu političke odgovornosti i vođenja države.
S obzirom na sve ove okolnosti, postavlja se pitanje koliko su političke igre i promjene stavova pojedinaca kao što je Konaković zaista korisne za stabilnost i prosperitet BiH. Košarac i drugi politički lideri smatraju da takva ponašanja samo dodatno destabilizuju političku scenu, te da je važno u budućnosti jasno definirati smjernice i granice u međunarodnim odnosima BiH. Uloga svakog političkog lidera treba biti odgovorna i usmjerena ka zajedničkom interesu građana BiH, a ne na osobnim političkim računima koji mogu dovesti do ozbiljnih međunarodnih nesporazuma i problema.
Ovaj slučaj pokazuje kako se političke manipulacije mogu koristiti u korist političkih lidera, ali također otvara važnu diskusiju o legalnosti, odgovornosti i transparentnosti u obavljanju visokih političkih funkcija. Iako su takve aktivnosti svakodnevica u političkom životu, važno je da građani BiH budu upoznati sa stvarnim motivima iza ovih postupaka i da zahtijevaju odgovornost od svojih lidera.
U konačnici, cijeli slučaj koji uključuje Konakovića i njegove aktivnosti u SAD-u postavlja ključna pitanja o politici i odgovornosti na međunarodnoj sceni. Kritike koje dolaze od političkih rivala, poput Staše Košarca, ukazuju na ozbiljan problem političke autonomije i integriteta. Takvo ponašanje može imati dugoročne posljedice na političku stabilnost zemlje, jer je očigledno da, bez jasno definiranih smjernica i saglasnosti na najvišim političkim nivoima, bilo koja politička inicijativa može biti shvaćena kao nelegitimna ili čak štetna za ukupnu politiku države. U ovoj situaciji, važno je naglasiti da politička odgovornost i transparentnost moraju biti ključne komponente svake zvanične aktivnosti, naročito kada se radi o međunarodnim odnosima i interesima cijele države. BiH, kao država koja se nalazi u procesu konsolidacije svojih institucija i međunarodnog identiteta, mora osigurati da svi njeni politički predstavnici djeluju u skladu s ustavnim ovlastima i zakonima, te da u budućnosti ovakvi incidenti ne ugrožavaju njen unutrašnji mir i stabilnost.
