Posljednjih sedmica pažnja međunarodne zajednice intenzivno je usmjerena ka događanjima u Srbiji, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Nakon što su mjesecima ignorisani protesti studenata i građana širom Srbije, pojedini zapadni političari su odlučili reagovati, pružajući podršku očuvanju teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, dok su istovremeno davali suzdržane komentare povodom masovnog nezadovoljstva koje je ispunilo srpske ulice. Ove reakcije su pokazatelj da međunarodna zajednica sve ozbiljnije razmatra političku situaciju u regiji, a naročito stabilnost koju pruža vlast Aleksandra Vučića.
Uočljivo je da se podrška tzv. stabilokratiji Vučićevog režima više ne posmatra kao čvrsta garancija mira i stabilnosti na Balkanu. Potvrda toga je i činjenica da su u vrlo kratkom vremenskom razmaku uslijedila čak dva direktna sastanka između generalnog sekretara NATO-a Marka Ruttea i predsjednika Srbije. Iako su zvanične informacije o tim susretima svedene na uobičajene diplomatske fraze, jasno je da je tema razgovora bila sigurnosna situacija u Srbiji i njen uticaj na širu regiju.
Prema ocjeni analitičara Dušana Janjića iz Foruma za etničke odnose, Vučić je suočen sa ozbiljnim upozorenjem – Srbija se nalazi na ivici velikog sigurnosnog rizika, a ponašanje aktuelne vlasti dodatno doprinosi pogoršanju tog stanja. Posebnu zabrinutost izaziva postojanje i djelovanje različitih paravojnih i parapolicijskih grupa, koje su povezane s organizovanim kriminalom i trgovinom narkoticima. NATO-u nije promaklo da takve grupacije predstavljaju latentnu prijetnju ne samo stabilnosti Srbije, već i cijelog regiona.
Pored toga, u prethodnim razgovorima, Rutte je posebno ukazao na važnost razrješavanja incidenta u Banjsku, naglašavajući da se Srbija mora obavezati na demontažu tzv. civilne odbrane, koja je ponovo bila aktivirana tokom protesta održanih sredinom marta. Prema mišljenju Janjića, ovaj sistem mora biti potpuno deaktiviran jer upravo iz Srbije dolazi ključni uticaj na njegovo funkcionisanje.
Aleksandar Vučić je nakon susreta iznio tvrdnje da su razgovori s Rutteom vođeni o ponašanju KFOR-a i NATO-a na Kosovu, ali i o situaciji u Bosni i Hercegovini. Međutim, između diplomatskih redova jasno je da je Vučić dobio nedvosmisleno upozorenje – vrijeme za dvosmislene politike prema Miloradu Dodiku i Republici Srpskoj je isteklo. Vučiću je poručeno da mora prekinuti igru podrške ili nepodrške Dodikovim secesionističkim tendencijama, te da Srbija mora konkretno pokazati jasne političke i sigurnosne mehanizme za stabilizaciju situacije u regiji.
Takođe, Evropska komisarka za proširenje Marta Koss nakon sastanka u Briselu naglasila je da je razgovor s Vučićem bio konstruktivan, ali je istakla važnost konkretnih koraka Srbije na njenom putu ka članstvu u EU, posebno kroz sprovođenje Plana rasta za Zapadni Balkan. Poseban akcenat stavljen je na ulogu civilnog društva i nezavisnih medija, što dodatno reflektuje kritiku upućenu srpskim vlastima. Ovakvi stavovi naišli su na mlak odjek među građanima Srbije, produbljujući nepovjerenje prema Evropskoj uniji.
Kritike nisu zaobišle ni najviše evropske zvaničnike – predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen našla se pod pritiskom zbog izjava Marte Koss, posebno nakon događaja od 15. marta, kada su pojedine sigurnosne snage brutalno reagovale prema demonstrantima. Janjić navodi kako je međunarodna zajednica postala svjesna da Vučiću sve manje vjeruje, a napredak Srbije u evropskim integracijama je praktično zamrznut. Bez obzira na pokušaje kreiranja “proevropske” vlade, nepovjerenje će, prema njegovim riječima, trajati dok se ne sprovede neka vrsta međunarodne istrage vezane za nasilje nad demonstrantima u Beogradu.
Paralelno s time, srpska politička scena dobila je još jednog važnog aktera – pobunjene građane. Tokom protesta 15. marta, svjedočili smo prisustvu maskiranih batinaša i pokušajima da se demonstracije zastraše, ali i organizovanom otporu. Iako je djelovalo da se protestno okupljanje smiruje, novo okupljanje u Pionirskom parku uz postavljanje šatora i prisustvo osoba koje provode vlastita pravila ponašanja, pokazuje da se situacija ne smiruje.
Janjić dodatno upozorava da su tokom protesta prisutni pojedinci s Kosova, ali i ljudi bliski Dodikovoj strukturi, kao i iz Crne Gore, što ukazuje na širi plan destabilizacije. Međunarodna zajednica, prema njegovom mišljenju, mora uzeti u obzir da pobunjeni građani, nezadovoljni režimom Vučića, trenutno imaju najveći uticaj na javnost, te bez njihovog uključenja neće biti moguće postići nikakvu političku stabilnost.
Zaključno, jasno je da je Srbija pod povećalom međunarodnih faktora, suočena s ozbiljnim sigurnosnim prijetnjama iznutra i izvana. Poruke koje dolaze iz Brisela i NATO-a ukazuju na kraj politike balansiranja između različitih interesa, a pred Vučićem je odluka – hoće li zaista povući konkretne korake ka stabilnosti, ili će rizikovati dalju izolaciju i unutrašnje konflikte.
