U posljednjim sedmicama pažnju javnosti privukao je slučaj koji se odnosi na spor između slovenačke firme Viadukt i entitetskih vlasti Republike Srpske. Riječ je o višegodišnjem sporu koji je sada, prema najnovijim informacijama, došao u ruke Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Iako se slučaj od ranije vodio na entitetskom nivou, tačnije u nadležnosti Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka, sada se čini da će predmet poprimiti širi značaj. Ovaj razvoj događaja otvara brojna pitanja o odgovornosti institucija i mogućim finansijskim posljedicama za državu BiH.
Naime, Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine je podnijelo zvaničnu prijavu vezanu za slučaj Viaduct. Ta prijava je, kako navode iz Tužilaštva BiH, zaprimljena 28. marta 2025. godine, a odmah je dodijeljena postupajućem tužiocu. Time je zvanično otpočeo rad državnih organa na ovom predmetu, iako je dio aktivnosti u vezi sa slučajem provođen i ranije. Međutim, tada je, još 2022. godine, odlučeno da predmet pripadne nadležnosti tužilaštva iz Banjaluke. Tada su, podsjetimo, vođene radnje protiv firme “HES Vrbas”, u čijem je suvlasništvu bio Viadukt, i to u vezi sa gradnjom hidrocentrala na Vrbasu.
Važno je naglasiti nekoliko ključnih tačaka koje oslikavaju složenost ovog spora:
-
2004. godine, Vlada Republike Srpske je firmi HES Vrbas, čiji je jedan od suvlasnika Viadukt, dodijelila koncesiju za izgradnju hidroelektrana na rijeci Vrbas.
-
Istovremeno, vlasti RS-a su dodijelile drugu koncesiju za HE Bočac 2, što je praktično onemogućilo realizaciju prvobitnog Viaduktovog projekta.
-
Kao odgovor na ovakav razvoj događaja, Viadukt 2014. godine pokreće arbitražni spor u Washingtonu, tvrdeći da je pretrpio štetu zbog jednostranog raskida ugovora.
-
Arbitražno vijeće u Washingtonu donosi presudu u korist Viadukta i nalaže Bosni i Hercegovini da isplati čak 40 miliona eura odštete.
-
Štaviše, svakim danom kašnjenja isplate, dug se uvećava za 18.000 konvertibilnih maraka, što ovu situaciju dodatno usložnjava.
Kao rezultat svega navedenog, Republika Srpska je bila prisiljena da 2017. godine potpiše Sporazum kojim se bezuslovno obavezala na izmirenje novčanih obaveza. Sporazum je potpisala tadašnja premijerka RS-a, Željka Cvijanović, što dodatno potvrđuje institucionalni karakter ovog slučaja.
Uprkos tome, isplata sredstava nije izvršena, a posljedice se već osjećaju. Najdirektniji primjer su problemi sa finansiranjem BHANSA-e (Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi BiH). Zbog neizmirenog duga, BHANSA više ne ispunjava uvjete za dobijanje sredstava od Eurocontrola, što ozbiljno ugrožava rad ove važne institucije.
Navedene posljedice su već rezultirale:
-
Smanjenjem plata zaposlenicima BHANSA-e, posebno kontrolorima leta.
-
Otvorenim protestima i apelima radnika, koji traže od državnih vlasti hitno rješavanje problema.
-
Potencijalnim rizikom za sigurnost i efikasnost zračnog prometa u zemlji.
Sve to ukazuje da se ne radi samo o izolovanom slučaju poslovnog spora, već o širem problemu koji može imati ozbiljne ekonomske i pravne implikacije za Bosnu i Hercegovinu. U tom svjetlu treba posmatrati i najnoviju odluku Tužilaštva BiH da se uključi u ovaj slučaj, jer su moguće povrede zakona i propusta institucija koje su mogle proizvesti štetu državnom budžetu.
Jasno je da slučaj Viadukt prerasta u ozbiljnu aferu, koja pored arbitražnog aspekta, uključuje i potencijalnu odgovornost domaćih institucija. Da li će Tužilaštvo BiH u narednom periodu otkriti nove elemente koji bi mogli ukazivati na zloupotrebe položaja ili nesavjestan rad odgovornih, ostaje da se vidi. Ipak, jedno je sigurno – ignorisanje problema više nije opcija, jer bi trošak mogao biti prevelik.
Zaključno, ovaj slučaj ne govori samo o narušenim ugovorima i arbitražnim kaznama, već i o dubokoj potrebi za odgovornošću i pravovremenom reakcijom institucija. Ukoliko se propusti ponove, cijenu će ponovo platiti građani Bosne i Hercegovine, i to kroz povećane troškove, izgubljene sporove i urušavanje ključnih sistema kao što je BHANSA. Zbog toga je od izuzetne važnosti da ovaj predmet bude tretiran s najvećom ozbiljnošću i da nadležni organi djeluju transparentno, profesionalno i odlučno.
Ono što ovaj slučaj čini posebno značajnim jeste i šira poruka koju šalje o pravnoj sigurnosti i investicionom ambijentu u Bosni i Hercegovini. Kada se ozbiljne firme suoče s jednostranim raskidima ugovora i dugotrajnim pravnim bitkama koje završavaju višemilionskim presudama protiv države, šalje se negativan signal budućim investitorima. Povjerenje u institucije, stabilnost zakonskog okvira i dosljedno poštivanje potpisanih ugovora temelj su svakog zdravog ekonomskog sistema. Ukoliko se ovakvi slučajevi ne riješe na način koji će vratiti vjeru u pravdu i odgovornost, BiH rizikuje ne samo ekonomske štete, već i gubitak međunarodne reputacije, što je u današnjem globalnom kontekstu neprocjenjiv gubitak.
