Da dobro ste pročitali, metar kvadratni i to najkvalitetnije, najplodnije zemlje u ravnici možete kupiti za 40 ili 50 pfeninga u FBiH. Moj sagovornik, Glamočak, kaže da su se prije rata za tu zemlju davala bogatstva, ali je niko nije htio prodati. Sada je spala na 40 pfeninga.
Zemlja nikada nije izdala pa neće ni sada i za kratko vrijeme će ova zamlja opet vrijediti bogatstvo. Ko ove ili naredne godine ne ode na odmor i pametno investira ostavlja djetetu imovinu koja će vrijediti 400.000,00 KM i još je neće dati „ni za živu glavu“. Gdje su ti mudri rahmetli djedovi i očevi koji bi sada rekli: „Stani sine, ovo se ne propušta“? Gdje smo mi? Zar nismo od njih naučili onu veliku mudrost koja se skrivala ispod francuzice, u prostom čovjeku i u običnim riječima, mudrost koja svoju vrijednost pokaže tek s godinama i starošću. Ovo je prilika koja se nudi jednom u hiljadu godina. Pandemija korona virusa je pokazala koliko je hrana važna, koliko je domaća proizvodnja bitna i šta znači komad zemlje.
Ravnica, polje, dugo 45 kilometara sa najljepšom klimom, na mjestu gdje se spaja Srednja Bosna, Hercegovina i Krajina na mehkoj zemlji koja podsjeća na zemlju iz saksije cvijeća je zemlja o kojoj pišem. Općina Glamoč nudi ovu perspektivnu imovinu za sve one koji žele početi novi život na tihom, mirnom mjestu radeći od svog vlastitog rada ili to žele prirediti svome djetetu ili jednostavno žele zagraditi 10 dunuma pa da pod svojim komadom neba koračaju 100 metara desno pa 100 metara pravo i onako ponosno po uzoru na rahmetli djedove da na to imanje dovedu prijatelje, poznanike, familiju da se šta pojede, da se pokažu šta su usijali i kakvo sve voće rađa tu, u njegovom ranču.
Glamoč je općina u kojoj su prije rata živjeli stanovnici srpske nacionalnosti a pošto je Glamoč pripao Federaciji uslijedila su masovna iseljavanja koja nužno za sobom nose i prodaju zemlje. Zemlju ne prodaju samo Srbi, nego i pripadnici drugih naroda koji sreću traže van BiH. Danas je Glamoč multietnički grad sa uglavnom podjednakim brojem Hrvara, Bošnjaka i Srba. Malo veća nadmorska visina nudi tako lijepu klimu u ovim ljetnim vremenima a zime, posebno sada nisu teške. Nepregledno polje dugo 45 kilometara što, ilustracije radi, je dužine kao od Sarajeva, preko Ilijaša, Breze i Visokog pa do Kaknja, je polje koje može hraniti BiH i samo je pitanje vremena kada će ova plodna zemlja ponovo vrijediti kao što je vrijedila u bivšoj Jugoslaviji.
Pored polja ova općina je jedna od najbogatijih po bogatstvu šume a šume su prepune izvora vode, prirodnih jezera, šumskog voća, gljiva… Puteljci kroz borovinu, miris smole i ova nadmorska visinu su privilegija vazdušne banje koja je nekada pripadala samo drugu Titu i rijetkim pojedincima a sada se nudi svakom pametnom, mudrom čovjeku koji razmišlja svojom glavom.
Zbog većeg broja ljudi koji su nas zvali i koji su zainteresirani ostavljamo kontakt telefon za sve one koji žele više informacija 061 092 029 Ekrem
Za Akos.ba piše: Ekrem Čelebić
