U pričama o Allahovim poslanicima se nalaze brojne pouke za one koji se poukama znaju koristiti. Allah dž.š., kaže: „U pričama o poslanicima je velika pouka za one koji su razumom obdareni; nisu to priče izmišljene!“ (Jusuf, 111.)
Pouka koja se može polučiti iz događaja poslanika Saliha a.s., i njegovog naroda Semuda, kojim je prostakluk i nemoral zavladao, i koji su sve stvari svojim strastima regulisali – koji god se narod predadne onome čemu su se ti pokvareni prostaci bili predali skončaće isto kao što su i oni skončali!Određena pokvarena skupina ljudi je isplanirala ubistvo deve a potom i ubistvo Saliha a.s., ali sprovedoše samo pola svoga plana. Ostala zajednica se nakon toga zločina nije pomakla ni naprijed ni nazad. To je bilo negativno društvo, čiju je politiku i interese vodila mala skupina pokvarenih ljudi, dok je većina davala prećutnu saglasnost!
Negativitet nije opravdanje jednog društva! Društvo i zajednica moraju da imaju vodeću ulogu u anuliranju pokvarenjaka i zulumćara i moraju ih oneomogućiti da zbore u ime te zajednice ili u ime tog naroda, ili pak da se pitaju za njihove vitalne interese. Kada društvo odustane od ove uloge – nemoj nikoga poslije toga da kori do samoga sebe onda kada nastupi opšta kazna i opšta patnja, poput one koja je zahvatila narod Semuda! Da! Pokvarenjaka iz naroda Semud je bilo samo devet, a onaj koji je izvršio zločin je bio samo jedan, ali, narod je bio taj koji se pravio da ništa ne primjećuje kod onih nasilnika, ostavljajući ih da se igraju i slade ali i da bitno utiču na tok i slijed i samu budućnost istog naroda! Ti kriminalci nisu navukli kaznu samo na sebe! Kazna je bila opšta, i zahvatila je kako direktne učesnike tako i one indirektne koji su imali negativni stav. Spasio se samo onaj koji se ukrcao na lađu koju je spravio Salih a.s.!Stoga, u šeri’atskom naređivanju dobra i odvraćanju od zla, je pohranjena bezbjednost jednog društva. Od Zejnebe bint Džahš r.a., se bilježi da joj je jedne prilike Allahov Poslanik s.a.w.s., unišao, sav u strahu, drhćeći, izgovarajući: „La Ilahe Illallah; teško arapima od zla koji nadolazi! Danas se prolaz Je’džudža i Me’džudža otvorio za ovoliko, pa napravi sa palcem i kažiprstom krug. Zejneb bint Džahš r.a., reče: O, Allahov Poslaniče, zar ćemo stradati, dok se među nama nalaze dobri!? Reče: Da, onda kada ogavština uzme maha!“ (Muttefekun ‘alejh)
Kod Ebu Davuda rhm., stoji da je Ebu Bekr r.a., nakon što je iznio svoju hvalu i pohvalu na Allaha dž.š., rekao: O ljudi, vi učite i čitate ovaj ajet, ali ga stavljate tamo gdje mu nije mjesto: „Čuvajte se i pazite, neće vam škoditi onaj koji je zalutao ako ste se vi uputili!“ (el-Ma’ida, 105.) Čuli smo Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako govori: „Kada ljudi vide nekog zulumćara i ne spriječe ga u tom poslu i ne dohvate ga za ruku, Allahova kazna ih može sve zahvatiti!“ ‘Amr b. Hušejm r.a., kaže: I ja sam čuo Allahova Poslanika s.a.w.s., kako kaže: „Nema tog naroda u kojemu se čine grijesi, i budu u stanju da to promijene pa ga ne promijene – Allah dž.š., će ih sve kaznom obuhvatiti!“ (Sahih. Sunen Ebu Davud, br.4338.)
Abdullah b. Mes’ud r.a., kaže da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Prvi naks i prva manjkavost koja se pojavila kod benu-israelćana je bila ta da kada bi se neki dobar čovjek susreo s drugim koji bi radio nešto što nije dozvoljeno – on bi mu rekao: „Boj se Allaha, i prođi se toga što radiš“ – da bi ga zatim sjutra sreo, i ono ga ne bi ometalo od toga da on jede i pije i sjedi s njime. Kada su počeli tako da se ponašaju, Allah dž.š., im je srca međusobno suprostavio, a zatim je proučio: „Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili: & jedni druge nisu odvraćali od griješnih postupaka koje su radili; ružno li je zaista to kako su postupali! & Ti vidiš mnoge od njih kako s mnogobošcima prijateljuju. Ružno li je zaista ono što sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vječno ostanu. & A da oni vjeruju u Allaha i vjerovjesnika i u ono što se Njemu objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi od njih su nevjernici.“ (el-Ma’ida, 78-81.) – a potom reče: „Nipošto! Tako mi Allaha, morate naređivati dobro i odvraćati od zla i dohvaćat za ruku zalima i nasilnika silom ga primoljavajući na hakk i na istinu, ili će Allah dž.š., vaša srca okrenuti jedna protivu drugih, i prokleti vas kao što je i njih prokleo!“ (Sunen Ebu Davud, br.4336. Musned Ebu Ja’ala, br. 5035.. Hadis je da’if, ali je dokaz i pouka u citiranom ajetu!)
Dakle, samo društvo ima veliku ulogu u popravljanju svoje zajednice, i kad god se te svoje uloge ne prihvati na pravi način – samo društvo će stradati zbog postupaka pojedinaca iz njegovih redova!
Društvo će se tada smatrati saučesnikom u zločinu zbog toga što se nije ispriječilo između zločinca i žrtve. Društvo mora da poduzme sve neophodne korake i da preuzme u svoje ruke sva neophodna sredstva kojima bi otklonili nemoral i ogavštine iz svoje avlije, jer će u suprotnom propasti kada ogavštine i nemoral uzmu maha!
Prijevod: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Portal Svjetlo Dunjaluka
