Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Jedan od najvećih pokazatelja zdravog srca i iskrenog vjerovanja, jeste stalno čišćenje duše od nedostataka i natruha grijeha te njeno učvršćivanje na istini i u pokornosti Allahu, dželle šanuhu, kao što se navodi u ajetu: ”A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao, Džennet će boravište biti sigurno.” (En-Nazi’at, 40.)

Čovjek je po prirodi griješno biće i svako od nas ima mnoštvo grijeha i pogrešaka, pa onaj ko radi na otklanjanju vlastitih grešaka i slabosti i ne bavi se tuđim greškama i mahanama, sačuvat će tjelesno i duhovno zdravlje i Džennet će biti njegovo boravište. Međutim, onaj ko bude zaokupljen tuđim životima, grijesima i mahanama, a zapostavi sebe i svoje grijehe, obolit će mu srce, duša, um i tijelo i on je stradalnik na oba svijeta.

Jedno od Allahovih lijepih imena koje nije spomenuto u Kur’anu, već u hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste Es-Sittir – Onaj Koji pokriva grijehe i sramote.

Naime, u hadisu koji prenosi Ja’la ibn Umejje, radijallahu anhu, navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio čovjeka koji se na otvorenom kupao go, pa se nakon toga popeo na minber i okupljenim ashabima rekao: ”Zaista je Allah stidan i On voli stid i pokrivanje, pa kada se neko od vas kupa, neka se pokrije (tj. neka se kupa iza zastora, zaklonjen od ljudskih pogleda).” (Ebu Davud i En-Nesa’i)

Ovo ime dolazi od glagola setere – jesturu ( يَسْتُرُ –سَتَر ) u značenju: sakriti, prikriti, pokriti, pa je Es-Sittir: Onaj Koji voli pokrivanje, čednost i stid.

Komentirajući Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Zaista Allah voli stid i pokrivanje (sramota)”, šejh El-Sa’di, rekao je: “To je iz Njegove milosti, plemenitosti, savršenstva i njegove blagosti da Njegov rob (čovjek) javno čini grijehe, uprkos svojoj neopisivoj potrebi za Allahom i Njegovom pomoći, a Gospodar svjetova, i pored Svoga savršenstva i neovisnosti od stvorenja, stidi se da Njegov rob bude osramoćen i da zasluži Allahovu kaznu, pa pokriva njegovu sramotu i oprašta mu grijehe nakon pokajanja. Allah se također stidi kazniti onoga ko je osijedio kao musliman bez obzira na njegove grijehe, kao što se stidi vratiti prazne ruke koje su ispružene u dovi i koje Ga mole za milost i oprost.”

Uzvišeni Allah zabranio je da čovjek otkriva i obznanjuje vlastite grijehe i Allah mrzi takav postupak, a voli da grijeh ostane između čovjeka i Njegovog Gospodara, da se čovjek pokaje i učini tevbu, pa da mu Allah oprosti.

U tom smislu je i hadis Allahovg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Svim pripadnicima moga ummeta bit će oprošteno osim onima koji javno čine grijehe. U javne grijehe se ubraja i ono što čovjek uradi noću od grijeha, pa ga Allah pokrije, a on sutradan pred ljudima kaže: ‘Sinoć sam radio to i to.’ Gospodar mu tokom noći sakrio njegovu sramotu, a on ujutru otkriva ono što mu je Allah bio pokrio.” (Muttefekun alejhi)

Mejmun ibn Mihran, govorio je: ”Ko tajno zgriješi neka se tajno i pokaje, a ko javno zgriješi neka se javno i pokaje. Jer, ljudi sramote i ne opraštaju, a Allah oprašta i ne sramoti.” (Sijer el-e’alam en-nubela’)

Allah, dželle šanuhu, naredio je također pokrivanje tuđih grijeha i mahana, a zabranio je širenje bestidnih glasina među vjernicima, objavivši: ”One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovome i na onome svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.” (En-Nur, 19.)

Ovaj ajet je ozbiljna prijetnja svima onima koji nastoje širiti bestidne glasine, koji prate i istražuju mahane i grijehe muslimana, njihove padove, spoticanja i nedostatke, pa ih onda obznanjuju i šire po društvenim mrežama.

Sramoćenje muslimana i muslimanki je ružna i odvratna osobina. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ko pokrije sramotu brata muslimana, Allah će pokriti njegovu sramotu na Sudnjem danu.” (Muttefekun alejhi)

Islam zabranjuje istraživanje i ispitivanje mahana i grijeha drugih muslimana, jer to dovodi do neprijateljstva i mržnje među njima. Čast muslimana i njegova vrijednost je kod Allaha tolika da se Allah obavezao odbraniti i zaštititi njegovu čast i kazniti počinitelja tog grijeha, o čemu nas je obavijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: ”O skupino onih koji su povjerovali svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao! Ne ogovarajte muslimane i ne ispitujte njihove mahane, jer ko bude ispitivao njihove mahane, Allah će ispitivati njegove mahane, a kome Allah bude ispitivao mahane, osramotit će ga u njegovoj kući.” (Ebu Davud)

Koliko je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastojao sačuvati čast i dostojanstvo muslimana, svjedoči i sljedeća predaja.

Naime, prenosi se da je jedan musliman došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ”Allahov Poslaniče, ja sam učinio grijeh koji zaslužuje šerijatsku kaznu (hadd), pa izvrši kaznu nadamnom?” Enes ibn Malik, rekao je: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ga u tom trenutku pitao koji je grijeh počinio.” Nakon namaza čovjek je ponovio svoju izjavu, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zar nisi klanjao namaz s nama?” ”Da”, rekao je čovjek. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: ”Allah ti je oprostio tvoj grijeh.” (Buharija)

Islamski učenjaci kažu da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije pitao spomenutog čovjeka za objašnjenje i za grijeh koji je počinio, zbog toga što bi to možda upućivalo na uhođenje koje je po islamu zabranjeno, ili je možda želio pokriti njegovu sramotu, jer je u njegovom priznanju grijeha i traženju da se izvrši kazna nad njim, vidio njegovo iskreno kajanje.

Nažalost, živimo u vremenu u kojem je mnogim muslimanima glavna briga istraživati tuđe greške, mahane i grijehe, nedostatke, padove, lapsuse, te optuživati druge muslimane na osnovu sumnji, klevetati nevine, razotkrivati one koji su počinili određene grijehe prema Allahu, a koji ne žele da se to otkrije, iskrivljavati sliku o čestitim muslimanima i muslimankama, te isticati i javno objavljivati njihove padove i pogreške.

Naime, pogled na našu stvarnost govori nam kako mi, nažalost, uveliko odstupamo od navedenih poslaničkih smjernica u postupanju prema muslimanima koji su počinili određene grijehe i prijestupe, a ne žele da se oni otkriju i šire.

Ovdje naravno ne mislimo na političke moćnike, novinare i druge javne ličnosti koje svojim djelovanjem čine grijeh, zulum i nepravdu prema drugim ljudima, a ne samo prema Allahu. One koji su ogrezli u kriminalu, korupciji, nepotizmu, koji siju smutnju u društvu i svojim djelovanjem otežavaju i zagorčavaju život muslimanima. Takve naravno, treba razotkrivati i pokušavati spriječiti u njihovoj prljavoj i podloj raboti, bez obzira kojoj političkoj stranci pripadali, ali njihovo raskrinkavanje mora biti sa iskrenom namjerom, radi opće, a nikako radi lične ili stranačke koristi, i isključivo na osnovu jasnih dokaza i u duhu islamskog ahlaka, bez ataka na ličnost i bez ismijavanja sa ljudima na osnovu fizičkog izgleda, vjerske i nacionalne pripadnosti, i sl.

Stoga, kad god nas šejtan i naša duša nagovaraju na istraživanje grijeha i mahana drugih muslimana, sjetimo se Allahovih riječi: ”Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (El-Isra’, 36.)

I neka nam podsticaj za dobro djelo koje se zove pokrivanje mahana i grijeha drugih muslimana bude činjenica da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokrivanje mahane i sramote drugog muslimana uporedio sa oživljavanjem zakopane djevojčice, rekavši: ”Ko vidi (tuđu) sramotu, pa je pokrije, kao da je oživio zakopanu djevojčicu.” (Ebu Davud, En-Nesa’i i Ahmed)

Uistinu je u pokrivanju sramota i mahana istinski život za onog muslimana čiju smo mahanu i sramotu pokrili, i to mu znači kao da se ponovo rodio, jer smo ga sačuvali i spasili da ljudi u njega ne upiru prstom i da na njega ne gledaju s prezirom.

Stoga, čuvajmo čast i dostojanstvo muslimana, jer je muslimanska čast svetija od Ka’be, i budimo poput onoga koji je spasio djevojčicu da ne bude živa zakopana, kakav je bio običaj u predislamsko doba, a ne poput okrutnih ljudi koju su bili spremni svoje vlastite kćerkice žive zakopavati i ubijati.

saff