“Majka nije dozvolila da iko piše po našim tijelima. Pozvala nas je u šator. Između njenih suvih prstiju hemijska sa crnim mastilom koju je voljela i držala u fijoci.
Počela je od mene: Dođi Ahmede.
Napisala mi je puno ime na ruci:
Ahmed Rašid Salih
Ime majke
Godina: 9
Krvna grupa
Mjesto prebivališta
Naselje …. Zgrada ….
Dok je pisala, puno me je ljubila, na lijevom pa desnom dlanu, zatim na ramenima, na ledjima, na stomaku, na stopalima, na grudima.
Zatim je pozvala moju sestru Hibu, čitao sam šta piše.
Iste informacije, s tim što je Hiba imala 5 godina. Zatim Rašid, on ima 3 godine, ali njegovo tijelo je malo, ne mogu sve riječi stati.
Pa je rekla: Rašid se neće izgubiti daleko od nas – prepoznat će ga po nama – držat ću ga u naručju.
Zatim nas je pogledala sa malim osmijehom i iskrivljene glave, rekla je: Ne plašite se! Ja sam po cijelom svom tijelu ispisala da sam ja Umm Ahmed Hiba Rašid, supruga šehida Fehmi Saliha.
Skupiće nas zajedno.
Skupiće nas zajedno.
Makar nam samo dijelovi tijela ostali.” 💔
Majka nije dozvolila da iko piše po našim tijelima…
Najnovije
