“Majko moja, tako mi je žao što si tužna.
Istinu je kazao Allah, mama.
Živ sam, živ je sin tvoj, samo ti ne osjetiš.
Kako sam te volio na dunjaluku,
Tako te i sada volim.
Mama, ja sam sada dobro.
Moju dušu vječni osmijeh krasi.
Nema više za mene boli ni straha.
Zlotvori mi ovdje ne mogu ništa!
Ovdje sam siguran od njihovih ruku, njihovog oružja…
Mama, znam da za mene doviš.
Svake noći.
Meleki mi prenose o tebi vijesti.
Hvala ti, mama.
Dat će Allah ponovo da se sretnemo.
Vidjet ćeš ti mene opet.
Da se zagrlimo.
I nikad više ne rastanemo.
Svaku tvoju suzu, draga majko.
Allah će nadoknaditi…”
🌹
Srebrenica, 11.07.1995. – 11.07.2023.
Autor: Nedim Botić