U jeku političkih previranja i retoričkih sukoba unutar Republike Srpske, ponovo se rasplamsala napetost između vladajuće strukture i predstavnika opozicije. Najnovija epizoda ovog sve intenzivnijeg političkog obračuna dogodila se kada je predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, u svom obraćanju javnosti napao više lidera opozicionih stranaka, među kojima se posebno istakao komentar na račun Marinka Božovića, načelnika opštine Istočna Ilidža.
Tokom govora u kojem nije štedio riječi, Dodik je izrazio duboko nezadovoljstvo ponašanjem opozicionih političara, koristeći omalovažavajuće i uvredljive izraze kako bi ih diskreditirao. On se osvrnuo na, kako kaže, sopstvenu podršku naroda, konkretno navodeći da je na izborima dobio 62 posto glasova, i dodao da ne vidi razlog zašto bi sada, kako se izrazio, “izdao” tu podršku zarad onih koje vidi kao političke protivnike ili, kako ih je opisao, “frustrirane, nedovršene i smušene”.
Na njegovom spisku kritika našli su se:
-
Igor Crnadak, kojem je Dodik pripisao “frustriranost”
-
Branislav Borenović, kojeg je nazvao “nedovršenim”
-
Lider SDS-a, čije ime nije ni spomenuo, uz epitet “smušenog”
-
Marinko Božović, za koga je upotrijebio izraz “nadobudni”
-
I još jedan novi parlamentarac, kojeg Dodik nije identifikovao
Svojim riječima, Dodik je jasno poručio da ne planira “uvažavati” ove političke protivnike, jer bi to, prema njegovom mišljenju, značilo izdaju većinske volje naroda koja mu je ukazana na izborima. Takav stav dodatno produbljuje političku polarizaciju i zatvara vrata potencijalnoj saradnji unutar entiteta.
No, odgovor nije dugo čekao. Na društvenoj mreži X (nekadašnji Twitter), oglasio se prozvani načelnik Istočne Ilidže, Marinko Božović, odlučivši da se direktno obrati Dodiku. U poruci prepunoj simbolike, Božović je odgovorio:
“Rekao si da nisu moj predsjednik. Kada dođeš u Vojkoviće, ja ću biti tvoj načelnik.”
Ova izjava ima dublje značenje, koje nadilazi političku ironiju. Naime, Vojkovići, koji se nalaze u sastavu opštine Istočna Ilidža kojom Božović upravlja, poznati su po tome što se na njihovoj teritoriji nalazi državni zatvor. Time je Božović, biranim riječima, ali jasno, poručio Dodiku da bi mu upravo on – kojeg je Dodik pokušao omalovažiti – mogao postati odgovoran u najnepovoljnijim okolnostima, ukoliko bi se aktuelni procesi protiv Dodika završili njegovim pritvaranjem.
Ova izjava nije samo odgovor na lični napad – ona je politička poruka s implikacijama o vladavini prava, odgovornosti i promjenjivosti političke moći. Božović se nije libio iskoristiti trenutak da Dodiku pošalje poruku da niko nije nedodirljiv i da funkcija ne može zaštititi od posljedica političkih i pravnih postupaka.
Ovaj incident otkriva nekoliko važnih tačaka u aktuelnoj političkoj klimi u Republici Srpskoj:
-
Politički sukobi unutar entiteta eskaliraju i sve više prelaze granicu konstruktivne debate.
-
Javni prostor je prepun ličnih uvreda, što dodatno slabi povjerenje građana u demokratske procese.
-
Opozicija pokazuje znakove hrabrosti i spremnosti da odgovori čak i najmoćnijim političarima, i to javno.
-
Institucionalni simboli, kao što je pomen zatvora u Vojkovićima, postaju sredstvo retoričke borbe i podsjetnik na odgovornost pred zakonom.
Na kraju, čitava razmjena između Dodika i Božovića pokazuje da se politička scena Republike Srpske nalazi u vrlo dinamičnom, ali i nestabilnom stanju. Dok vladajuća struktura pokušava da se održi na temelju većinske podrške i nacionalnog narativa, opozicija sve više koristi ironične, ali snažne poruke kako bi ukazala na zloupotrebe moći i podsjetila da institucije moraju služiti svim građanima, a ne samo političkim elitama.
Ostaje da se vidi hoće li ovakvi direktni odgovori kao što je Božovićev postati češća praksa među opozicijom i hoće li oni rezultirati jačanjem političkog pluralizma i odgovornosti u Republici Srpskoj. No, jedno je sigurno – javnost sve više traži istinu bez uvijanja, a političari koji se ne budu znali nositi s tim, mogli bi se vrlo brzo naći upravo tamo gdje se Božović ponudio da bude njihov načelnik.
U konačnici, ovaj sukob nije samo razmjena teških riječi između dvojice političara – on odražava dublju borbu za političku odgovornost, slobodu govora i demokratizaciju društva. Dok građani sve više zahtijevaju transparentnost i pravednost, jasno je da će upravo hrabrost u izgovaranju istine postati jedno od ključnih mjerila političkog karaktera u vremenu koje dolazi.
