Hugo, ljekar, Šveđanin, hrišćanin i vođa crkvene omladine u jednoj crkvi, otac mu ateista i majka hrišćanka, kaže: “Čuo sam ih u crkvi kako pričaju o islamu i govore: ‘Kur’an je šejtansko djelo.’
To me ponukalo da slušam Kur’an na internetu na arapskom, i tada sam osjetio ljepotu i sklad, i to je zaista bila prekretnica. Čitao sam o islamu i čitao prevod značenja Kur’ana, razgovarao sam sa sveštenicima, razgovarao sam s muslimanima. Prestao sam da jedem svinjetinu godinu dana prije nego ću prihvatiti islam. Mnogo me dojmila Kur’anska sura El-Fatiha pa sam je naučio napamet, i kad bi otišao u crkvu, i kada bi drugi izgovarali kršćanske molitve, ja bi učio suru El-Fatihu.
Jednog trenutka sam osjetio da sam sebe obmanjujem, da mi nije mjesto u crkvi i da sam u duši musliman, pa sam se odlučio da izgovorim šehadet i prihvatim islam.”
n-um
