U političkom ambijentu koji je sve više opterećen tenzijama i dubokim nesuglasicama, novo poglavlje otvoreno je sazivanjem posebne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS). Povod za ovu sjednicu jeste veto koji je uložila Željka Cvijanović, predsjedavajuća Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a koji se odnosi na odluke donesene uprkos njenom protivljenju od strane druga dva člana Predsjedništva – Denisa Bećirovića i Željka Komšića.
Sporni zaključci koje su Bećirović i Komšić podržali uključuju, između ostalog, poziv upućen EUFOR-u da asistira domaćim policijskim strukturama u hapšenju pojedinaca za koje se tvrdi da izbjegavaju pravdu – među njima su i visoki politički funkcioneri iz Republike Srpske: Milorad Dodik, Nenad Stevandić i Radovan Višković. Ovakav razvoj događaja izazvao je burne reakcije političkih lidera iz RS-a, naročito predstavnika SNSD-a, vladajuće stranke na tom entitetskom nivou.
Jedan od najglasnijih u ovim kritikama bio je Srđan Mazalica, šef kluba poslanika SNSD-a, koji je u svojim izjavama otišao korak dalje, iznoseći tvrdnje da je djelovanje Suda i Tužilaštva BiH neustavno i da predstavlja direktnu prijetnju institucijama Republike Srpske. U njegovom tonu osjeća se naglašena zabrinutost, ali i agresivna retorika – posebno kada je ustvrdio da trenutna situacija podsjeća na poziv na sukob, te da se radi o namjernom izazivanju krize iz Sarajeva.
Mazalica je otišao i dalje, naglašavajući da svaki poslanik koji danas ne podrži veto u NSRS-u zapravo “staje rame uz rame uz Bošnjake”, kako se izrazio, i indirektno daje podršku EUFOR-u da hapsi funkcionere iz reda srpskog naroda. Ovakva vrsta retorike dodatno usložnjava politički ambijent i povećava podjele, ne samo između entiteta, već i unutar političke scene Republike Srpske.
Sa druge strane, opozicione stranke poput SDS-a (Srpska demokratska stranka) nastoje da zadrže nešto odmjereniji ton, ali i dalje naglašavaju ključna pitanja. Njihov šef kluba odbornika, Ognjen Bodiroga, istakao je da je Ustav Bosne i Hercegovine garant opstanka Republike Srpske i da bi se svi politički akteri trebali dosljedno držati Dejtonskog mirovnog sporazuma.
U tom smislu, SDS se, prema riječima Bodiroge, zalaže za:
-
Zatvaranje Ureda visokog predstavnika (OHR);
-
Zatvaranje kancelarije Visokog predstavnika u BiH, čiji legitimitet već dugo osporava dio političkih struktura u RS-u;
-
Zastupanje interesa Republike Srpske kroz institucije, bez narušavanja njenog ustavnog položaja.
Međutim, izjava da će SDS tek tokom dana odlučiti kako će glasati na posebnoj sjednici, dodatno je pojačala tenzije. SNSD ne krije svoje nezadovoljstvo time što opozicija, prema njihovom mišljenju, ne daje jasan odgovor na trenutnu krizu.
Posebnu pažnju izaziva činjenica da je najavljeno da bi opozicija mogla pripremiti iznenađenje za vladajuće strukture. Iako nije precizirano na što se tačno odnosi ovo “iznenađenje”, jasno je da ni unutar RS-a ne postoji jedinstven politički front po ovom pitanju. Podrška Željki Cvijanović i njenom vetu se očekuje, ali nije garantirana.
Cvijanović je poručila da se u Predsjedništvu BiH pokušava uspostaviti praksa preglasavanja i dominacije jedne strane nad drugima, što, prema njenim riječima, podriva osnovne principe ustavnog uređenja i ravnoteže među konstitutivnim narodima.
U cijelom ovom kontekstu, ključne poruke i stavovi mogu se sumirati kroz sljedeće tačke:
-
SNSD insistira na jedinstvu u NSRS-u i oštro kritikuje sve koji ne podrže veto, nazivajući ih izdajnicima interesa RS-a.
-
SDS pokušava balansirati između institucionalne odbrane entiteta i umjerenijeg tona, ali još nije zauzeo konačan stav o glasanju.
-
EUFOR-ov poziv i uloga međunarodne zajednice sve više se predstavljaju kao faktor političkog pritiska i destabilizacije u očima vlasti RS-a.
-
Pitanje legitimiteta državnih pravosudnih institucija, posebno Suda i Tužilaštva BiH, sve češće se dovodi u pitanje iz RS-a.
Zasjedanje NSRS-a koje je zakazano za danas biće svojevrsni test ne samo političke lojalnosti, već i sposobnosti unutarentitetskog političkog dijaloga. Ishod ovog glasanja mogao bi imati šire političke implikacije, kako za odnose unutar Bosne i Hercegovine, tako i za njen položaj u međunarodnoj zajednici.
Na kraju, jasno je da se politički prostor u Bosni i Hercegovini suočava s novim izazovima, gdje se ustavna pitanja, međunarodna prisutnost i politička odgovornost sve više koriste za produbljivanje kriza, umjesto za njihovo rješavanje. Umjesto istinske brige o stabilnosti i napretku, često se svjedoči političkoj retorici koja polarizuje javnost i dodatno slabi ionako krhke institucije. Upravo zato, ishod današnje sjednice mogao bi poslužiti kao indikator u kojem pravcu će se kretati politička dinamika u narednim mjesecima.
