U svjetlu trenutne političke krize i eskalirajućih tenzija unutar Bosne i Hercegovine, bivši predsjednik Republike Srpske Mirko Šarović iznio je niz kritičkih, ali umjerenih stavova u vezi sa postupcima aktuelnog predsjednika RS, Milorada Dodika. Njegov pristup karakteriše se pozivom na racionalnost, institucionalnu borbu i izbjegavanje provokacija koje mogu dovesti do pogoršanja odnosa kako unutar BiH, tako i sa međunarodnim partnerima.
Govoreći o najnovijem događaju – incidentu u kojem je predsjednik RS fizički izbacio njemačku ministricu iz zgrade NSRS, Šarović je taj potez okarakterisao kao krajnje neodgovoran. Ističe da dolazi iz zemlje s kojom BiH ima dugogodišnje i stabilne ekonomske odnose, što čini ovakvu reakciju ne samo nepromišljenom, već i štetnom po interese same države.
U komentaru na Dodikovu pravnu situaciju, odnosno presudu Suda BiH protiv njega, Šarović je jasan – smatra da bi najbolji potez bio vođenje pravne borbe. On naglašava da bi takvim pristupom Dodik zadržao svoj politički autoritet i vjerodostojnost. Prema njegovom mišljenju, bilo kakvo javno suprotstavljanje presudi, mimo pravnih mehanizama, ne donosi korist ni njemu, ni institucijama koje predstavlja. Pravna borba ostavlja prostor za dijalog i legitimnu odbranu, bez dovođenja cijelog entiteta u opasnost.
Dalje navodi da je, kada se jednom pređe određena granica, povratka više nema. Dodikovi nedavni potezi, prema Šaroviću, prešli su upravo tu “crvenu liniju”. On smatra da bi rekonstrukcija Savjeta ministara mogla predstavljati prvi korak ka smanjenju tenzija i povratku institucionalne stabilnosti. Dodaje i da je promjena Vlade RS sljedeći logičan korak, jer se trenutne strukture nisu pokazale efikasnim u nošenju s izazovima.
Šarović se osvrnuo i na međunarodni aspekt situacije, posebno se fokusirajući na važnost odnosa s Njemačkom. Smatra da Bosna i Hercegovina ne smije sebi dozvoliti luksuz sukoba s tako moćnim partnerom. Izričito naglašava:
-
Njemačka je ključni trgovinski partner BiH
-
Njemačka kupuje najveći dio bh. izvoza
-
U Njemačkoj živi ogroman broj građana porijeklom iz BiH
-
Saradnja s Njemačkom traje više od dvije decenije
Zbog svega navedenog, potez izbacivanja njihove ministrice može se smatrati uvredljivim i potencijalno katastrofalnim za odnose s tom zemljom. Šarović poziva na mudrost, ukazujući da BiH treba da gradi prijateljstva, a ne da otvara sukobe, pogotovo ne sa zemljama koje su dugogodišnji partneri.
Posebno je naglasio da je Bosna i Hercegovina “mala i siromašna” država i da bi politički lideri morali djelovati u skladu s realnim kapacitetima zemlje. Upozorava da se ovakvim ponašanjem ruši međunarodni ugled BiH, a posljedice toga mogu biti dugotrajne i bolne. Umjesto prijetnji i jednostranih odluka, potrebno je raditi na jačanju diplomatskih kanala, objašnjavati stavove i tražiti razumijevanje, a ne izazivati dodatne konfrontacije.
U njegovom tonu jasno se očituje zabrinutost, ali i iskustvo političara koji razumije kompleksnost odnosa u BiH. Ne podržava populističke i agresivne metode, već zagovara povratak zdravom institucionalnom funkcionisanju i otvorenom dijalogu sa svim akterima, uključujući i međunarodne predstavnike.
Zaključno, Mirko Šarović upozorava da politika trenutnog rukovodstva Republike Srpske ide u pogrešnom pravcu, te da su potrebne hitne promjene kako bi se izbjegle dodatne štete po cijelu zemlju. Njegov stav je da se svaka kriza može riješiti pravnim putem, mirnim tonom i aktivnim diplomatskim angažmanom. Za to je, međutim, potrebna politička zrelost i spremnost da se sluša glas razuma, a ne da se uporno gazi prema konfrontaciji.
Na kraju, Mirko Šarović svojim stavovima pruža alternativu trenutnom političkom diskursu u Republici Srpskoj, pozivajući na razboritost, institucionalni pristup i očuvanje međunarodnih veza koje su od suštinske važnosti za budućnost cijele Bosne i Hercegovine. Njegove poruke ne dolaze iz pozicije slabosti, već iz razumijevanja kompleksne političke i ekonomske stvarnosti. Poziv na dijalog, umjerenost i racionalno djelovanje možda ne zvuči atraktivno u vremenu populizma, ali predstavlja jedini održivi put ka stabilnijem i prosperitetnijem društvu. U konačnici, sposobnost lidera da djeluju u interesu svih građana, umjesto da podstiču podjele, upravo je ono što razlikuje državnika od običnog političara.
