Miješanje roditelja u bračni život svoje djece, ŠTA UČINITI TAD, KAKO SE POSTAVITI???

Kako spriječiti negativnu intervenciju roditelja u bračni život

Miješanje rodbine u bračni život smatra se jednim od glavnih uzroka razvoda braka. Svakodnevno čujemo kako su u nekom braku izbili problemi i desio se razdor prouzrokovan miješanjem rodbine u privatni život mladenaca. Mladi bračni par proživljava teške trenutke. Nezgodno im se usprotiviti utjecaju jer se radi o njihovim najmilijim. Oni sve manje imaju privatnog života i vlastitih tajni. Roditelji, i jedni i drugi, znaju šta se događa u bračnoj sobi pa čak i u krevetu. Vremenom bračne tajne postaju svakodnevnica roditeljskog života. Ako im se dopusti, između njih i privatnog života njihove djece gube se sve barijere. Mladenci više ne vladaju svojim privatnim bračnim životom. U nemali broj slučajeva njihovo uplitanje i miješanje zna dovesti do trajnog razdvajanja supružnika.

Da li su roditelji svjesni kakvu štetu nanose svojim najmilijim?
Da bi ovo pitanje obradili i dali mu zaslužujući status nužno je postaviti nekoliko pitanja i dati odgovor na njih. Kada je dozvoljeno porodici da se miješa u život mladenaca? Kada je njihovo miješanje pozitivno, a kada negativno. Kako zaštititi brak od negativne intervencije? Kako uspostaviti ravnotežu u odnosu prema bračnom partneru i roditeljima? Postoje slučajevi i situacije kada je roditeljima i rodbini dozvoljeno intervenirati i umiješati se u bračni život. Uzvišeni Allah u jednom ajetu kaže: «A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten!» (En-Nisa, 35.)

Iz ajeta se precizno vidi da je rodbini dozvoljeno miješati se u bračni život samo u slijedećim slučajevima:

– Nakon neuspjelog pokušaja rješenja problema od strane bračnih drugova. Ako među njima već postoji problem kojeg su pokušali riješiti i nisu u tome uspjeli, dozvoljava se roditeljima ili nekom drugom iz rodbine da se umiješa i pokuša pomoći u rješenju problema.

– U slučaju straha od razdora. Dozvoljava se roditeljima da intervenišu kako bi spriječili eventualni razdor u porodici. U ovoj situaciji nije dozvoljena intervencija s namjerom proizvođenja još većeg razdora ili dolivanja ulja na vatru.

– Kada porodica ima namjeru izgladiti odnose među supružnicima, a ne proizvesti zavađu.

U slučaju da roditelji žele imati uvid u privatni život supružnika, oni im to nisu dužni dozvoliti. Neka njihov moto bude «Ovo je naš život, a ne vaš». Zbog toga su islamski pravnici propisali da nije dužan sin poslušati svoje roditelje ukoliko oni zahtijevaju da razvede svoju ženu ili da se sa njom posvađa osim u slučaju da je njen boravak u porodici od velike štete. Ibn Muflih El-Makdisi kaže: «Neka sin ne sluša oca ako od njega traži da pusti svoju ženu bez opravdanog razloga prema hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: «Zabranjeno je i sebi i drugom štetu nanositi…» Puštanje žene bez opravdanog razloga je velika šteta.» (El-adabu-š-šer’ijje ve-l-minehu-l-mer’ijje, 1/437)

Međutim, neko će se pobuniti i kazati kako je Ibrahim, a.s., naredio sinu Ismailu, a.s.,da pusti svoju ženu i ovaj je to učinio iz poslušnosti prema ocu. Buharija prenosi hadis u kome se između ostalog kaže: «Jednog dana je Ismailovu, a.s., kuću posjetio njegov otac Ibrahim, a.s. Nije našao Ismaila pa je upitao njegovu ženu gdje je. Ona je odgovorila: «Otišao je da traži opskrbu za nas. Zatim ju je upitao kako im je i kako žive. Ona odgovori: «Veoma loše, teškim životom i u velikoj oskudici živimo, požalila mu se. Ibrahim, a.s., reče: «Kada dođe tvoj muž, poselami ga i reci neka promijeni kućni prag. Nakon što se Ismail vratio, primijetio je da je neko bio. Upitao je ženu da li je neko možda dolazio, a ona mu odgovori: «Da, bio je taj i taj, poselamio te i rekao da promijeniš kućni prag». To je moj otac, reče Ismail, a.s. Naredio mi je da te pustim, idi svojoj porodici». Razveo ju je i oženio drugu ženu…» (Buharija, 3184)
Iz hadisa se jasno vidi da je Ismailova, a.s., žena otkrivala porodične tajne čovjeku koga nije poznavala. Takva žena ne zaslužuje da bude supruga Poslanika. Preporuka Ibrahima, a.s., sinu da razvede ženu je bila iz namjere da sačuva ugled sinov i porodicu od propasti do koje može dovesti nezahvalnost supruge. On nije tražio od sina razvod bez razloga ili zbog neslaganja svekra i snahe kao što ima danas slučajeva.

Razlozi zbog kojih se roditelji inače miješaju u život mladenaca:

– Kada je sin, ili kćerka, jedinac. Tada je miješanje u privatni život djeteta veoma često jer su roditelji mnogo vezani za jedino im dijete.

– Kada otac izdržava sina (zajednički posao, sin ne radi pa otac izdržava i njega i njegovu suprugu, itd.) Posebno u današnjim uvjetima kada je teško doći do posla. Sinovi koji se ožene u takvim uvjetima prinuđeni su da žive kod roditelja.

– Kada bračni par stanuje kod jednih ili drugih roditelja. Ovo je vrlo česta pojava i s razlogom i bez njega.

– Slaba i neizgrađena ličnost muža ili žene koji usljed te slabosti popuste pred pretjeranom brigom roditelja.

– Pogrešna predstava o poslušnosti roditeljima. Mnogi su roditelji uvjerili svoju djecu da poslušnost koju Allah naređuje roditeljima podrazumijeva i dozvolu uplitanja u privatni život. Oni nikako da shvate riječi jednog velikog učenjaka koji je govoreći o odgoju izrekao sljedeću preporuku: «Igraj se sa njim sedam godina, odgajaj i podučavaj ga sedam, druži se sa njim sedam, a onda ga pusti».

Mjere predostrožnosti

– Dogovor supružnika da ne dozvole uticaj i miješanje roditelja u bračni život. Oni se prilikom zasnivanja braka trebaju dogovoriti o stvarima koje su privatne i o kojima smiju samo njih dvoje znati, kao i o stvarima u koje drugi mogu imati uvid. Trebaju povući jasnu crtu i kazati sebi dokle roditelji smiju ići a dokle ne. Šta smiju znati a šta ne smiju i kada će se tražiti eventualnu pomoć od njih. A kada budu trebali pomoć mora se tačno precizirati ko je taj ko smije znati njihove bračne tajne i intervenisati po potrebi. Ova politika treba da podrazumijeva i jasno definira i posjete i sastanke koji imaju za cilj približavanje porodica i razvijanje dobrih odnosa itd.

– Ravnoteža u odnosu prema roditeljima prije i poslije braka. Roditelji ne smiju osjetiti kako je supruga uzela njihova sina «pod svoje» i kako je ona ta koja dominira u porodici, ili obrnuto. Ni roditelji supruge ne smiju osjetiti kako je njihova kćerka rob ili podređena prohtjevima muža. Supružnici su ti koji daju ili ne daju povoda roditeljima za intervenciju. Zbog toga je nužna ravnoteža. U tom smislu preporučuje se mužu da se prema majci postavi kao najdražoj osobi, a tako isto i prema suprugi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se prema svim ashabima postavljao kao da mu je svaki od njih ponaosob najdraži. Tako su oni i doživljavali ljubav Poslanikovu.
Ni jedan bračni partner ne smije svojim roditeljima pričati negativne stvari o drugom bračnom partneru. Neka spominje samo pozitivne. Neka ne govori sa svojim roditeljem o mahanama niti lošim stranama. Pod nabojem emocija roditelji su skloni bez razumskog sagledavanja stvari prihvatiti mišljenje svoga djeteta i poduzeti korake a da to možda dijete i ne želi niti očekuje od roditelja. U svakom braku postoje trzavice i problemi koji se mogu riješiti. Mladenci se obično naljute jedno na drugo i to traje dan ili dva, pa se potom pomire u krevetu.

Kćerka je možda već uspjela povjeriti majki svoje probleme koja ih je prihvatila po principu «zdravo za gotovo». Sutradan su roditelji poduzeli određene mjere u cilju rješenja problema, a mladenci se prethodnu noć pomirili. Roditelji ne znajući za njihovo pomirenje mogu proizvesti veliki nesporazum koji će kulminirati ponovnim problemom u braku. Obično se tada kćerka ili sin kaju zbog otkrivanja problema.

– Ne širiti negativne priče i ne zbijati šale u društvu na račun punice i zeta ili svekrve i snahe. Kod nas je poznato da punica i zet tradicionalno nisu u dobrim odnosima i da zet želi da se riješi punice, a da je punica noćna mora i avet koja se nadvila nad njegovim brakom. Zbog toga je suprug dužan da se bori protiv ovakvih priča i da nastoji steći punicinu ljubav tako što će je poštovati i cijeniti, jer ona je prije svega majka njegove voljene. Neka prati posebne datume i neka donosi poklone.

Neka ne izbjegava uputiti punici riječi zahvale i neka se čuva kritika. Neka učini sve sa svoje strane da ga ona doživi kao svoje rođeno dijete. Takav je slučaj i sa svekrvom i snahom koje se tradicionalno ne mogu. Zbog toga snaha treba da se potrudi da je svekrva zavoli i da zadobije njenu ljubav. Lijepim ponašanjem, poštovanjem i cijenjenjem svega što je svekrva do sada učinila za nju, snaha će svekrvu pretvoriti u svoga najvećeg prijatelja.
Neka se supružnici dogovore da ravnomjerno pomažu svoje roditelje. Pomaganje samo jednih a zapostavljanje drugih roditelja, kad-tad će dovesti do nesporazuma u braku, a samim time i do negativne intervencije roditelja.

Veoma je važno zapamtiti da su supružnici ti koji uvode roditelje u svoje privatne probleme. Oni su ti koji uspostavljaju i granice takvog odnosa. Zbog toga je na njima da zadrže specijalni status svoje bračne veze i da uvijek pokušaju sami iznaći rješenja za svoje eventualne probleme.

Kako riješti problem uplitanja roditelja

Liječenje problema miješanja rodbine u brak se razlikuje od slučaja do slučaja s obzirom na period miješanja, vrstu problema zbog kojeg su se umiješali, posljedice intervencije po bračnu vezu kao i ko je osoba koja intervenira. Zbog toga ću ja ovdje ponuditi nekoliko općih savjeta od kojih čitalac može izabrati one koji se tiču njegova problema:

1- Zajednički satanak bračnih drugova i njihovih porodica. Sastanak se preporučuje onima koji već dugo trpe intervencije i sa jedne i sa druge strane zbog kojih su se kao posljedica desile razne psihološke traume ili duševni problemi. Na ovom sastanku svi prisutni moraju biti otvoreni i jasni u svojim stavovima. Moraju se izdefinirati uloge svakog ponaosob i povući crta do koje smiju ići roditelji u miješanju u bračni život svoje djece. Preporučuje se da u ovom slučaju bude prisutna i treća neutralna strana sa iskustvom ukoliko postoji bojazan da će problem eskalirati ili ne daj Bože dovesti do svađe među prisutnima. Može se upriličiti i više sastanaka ako za tim postoji potreba.

2. Dogovor među supružnicima o uspostavljanju nove politike u odnosu prema roditeljima nakon što svako od njih preispita svoje ponašanje i greške koje su dovele do intervencije roditelja. Ako je jedan od supružnika bez znanja drugog otkrivao tajne svojim roditeljima što je dovelo do intervencije.
3. Roditelji imaju potrebu da savjetuju svoju djecu iako su oni odrasli i u braku. To im treba dozvoliti tako što će im se upriličiti redovni sastanci na kojima se može popričati o općenitim stvarima, o granici za koju su se supružnici dogovorili da je roditelji smiju preći.
4. Svaki od supružnika mora poraditi na popravljanju moralnog lika bračnog druga kod svojih roditelja. Treba im dokazati da je njihova veza uredu i da oni nemaju nikakvih problema u svom životu.
5. Porodična diplomatija. Sin koji živi sa svojim roditeljima mora biti pravi diplomata u odnosu sa roditeljima i svojom suprugom. S jedne strane su roditelji u čijoj kući on živi, od njih ovisi, oni ga možda izdržavaju. S druge strane je supruga koja mora osjetiti da ima poseban status u kući i da je neovisna iako živi u istoj kući sa njegovim roditeljima. U takvim porodicama se preporučuje mužu da osigura svojoj suprugi makar sobu koja će biti njihov privatni kutak i njihova država u zajedničkoj kući, da joj obezbijedi stvari s kojima će ona slobodno raspolagati bez imalo straha hoće li je svekrva mrko pogledati. Oni se moraju dogovoriti da svoje privatne probleme rješavaju u toj, samo za njih, pripremljenoj sobi. Moraju definirati probleme o kojima mogu slobodno pričati pred njegovim roditeljima.
6. Oboje moraju poraditi na uspostavljanju dobrih odnosa sa svojim roditeljima i uvijek biti prvi u posjetama i telefonskim pozivima kako ovi ne bi primijetili da među njima ima nekih problema i kako ne bi imali prostora za intervenciju.
7. Stalni razgovor i dijalog među supružnicima će spriječiti mnoge probleme. Jedan od glavnih razloga intervencije roditelja jeste nepostojanje ili nedostatak redovnog dijaloga među supružnicima. Kada se razgovara možda se i nađe rješenje, ali ako se formiraju frontovi tada je svaki razgovor besmislen.

Od tajni koje treba čuvati jesu i posebni odnosi između muža i žene, što nije dozvoljeno da bude predmetom rasprava na sijelima, sa prijateljima i prijateljicama. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: «Na najgorem položaju kod Allaha na Sudnjem danu će biti čovjek koji otkrije tajne svoje žene i žena koja otkrije tajnu muža puštajući je u javnost.» (Muslim i Ebu Davud)

Jednog dana nakon namaza, Allahov Poslanik, sallallahu aleji ve sellem, se okrenuo i upitao ashabe: «Ima li među vama takvih muškaraca koji odu svojoj kući pa zatvore vrata i namaknu zavjese, a onda izađu i pričaju: «Postupili smo tako i tako, odnosno uradio sam to i to sa svojom ženom?!» Niko nije ništa odgovorio, Onda se okrenuo ženama i upitao: «Ima li među vama takvih koje to govore? Na to se jedna djevojka podignu na jedno koljeno, stojeći u tom položaju da bi je opazio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sllem, i čuo njezin govor, i reče: «Jeste, tako mi Allaha, oni to rade, a i one o tome pričaju.» Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je na to rekao: «Da li znate kome sliči onaj ko tako postupa? Onaj ko tako čini sličan je šejtanu i šejtanici koji, sretajući svoga para na putu, sa njim obave seksualni čin naočigled ljudi.» (Ahmed, Ebu Davud, El-Bezzar)

Ni jedan ni drugi bračni drug ne smiju širiti i drugima saopćavati stvari iz svog privatnog života, svejedno bili onī kojima se saopštava roditelji, braća i sestre ili, pak, prijatelji. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u nekoliko navrata zabranio iznošenje iz kuće onog što se smatra privatnošću. Cilj ovakve zabrane leži u činjenici što spoznaja tuđe privatnosti može izazvati nesagledive loše posljedice po brak i što može izazvati opću smutnju. A islam od nas traži da se čuvamo smutnje i da ne dozvolimo njeno širenje. Uzvišeni Allah je rekao: «I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.» (El-Enfal, 25.)

Onoga momenta kada se dotična žena udala za vas, vi postajete taj čiji ona hatur stavlja iznad očevog. Prelaskom u vašu kuću i udajom za vas ona je obavezna biti vam poslušna. Njen otac, kao ni mati nemaju pravo da je prisile na iznošenje bračnih tajni a pogotovo ne putem korišćenja metoda zastrašivanja. Ako se roditelji koriste ovakvim metodama, tada oni krše pravila koja je islam postavio, a po kojima su regulirana pitanja odnosa roditelja i djece. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: «Dijete nije dužno slušati roditelja u stvarima koje su očit grijeh prema Allahu.» Izazivanje nereda i razdora u braku je svakako grijeh prema Allahu.
Dakle, ako će očevo insistiranje na saznavanju tajni vas i vaše supruge u dogledno vrijeme izazvati probleme i nesuglasice koji mogu kulminirati razvodom braka, u tom slučaju vaša supruga nije dužna slušati svoga oca, jer je njegov gest grijeh prema Allahu. Roditelji se slušaju u stvarima koje nisu prijestup i grijeh prema Allahu. U slučaju da zbog roditeljskog nerazumijevanja trebate birati između poslušnosti roditelju i poslušnosti mužu, izabrat ćete poslušnost mužu, jer je najvažnije da vaši odnosi budu dobri i da vaša veza traje.

Hfz. Senaid Zajimović / SAFF