Jedan milijarder i direktor poznate banke u Portugalu nedavno je umro u izolaciji pogođen korona virusom. Njegov sin je objavio potresnu vijest kazavši misao koja zavređuje komentar. Kaže: “Mi smo bogataška porodica. Međutim, otac je umro sam u izolaciji, gušeći se u potrazi za nečim što je inače besplatno za svakoga, a to je zrak. Bogatstvo je ostalo iza njega.”
Ovaj događaj i ove riječi su zaista za dubokog razmišljanja. Ovaj čovjek pogođen smrću roditelja pokušava dokučiti filozofiju života. Međutim, ovdje je bliže otkriću šta nije i šta ne može biti cilj i svrha življenja, prije nego što je otkrio istinsku svrhu života. Konstatuje da mu otac umire sam u izolaciji jer porodica ne smije biti kod njega zbog virusa. A Kur’an najavljuje da će doći dan kada će čovjek biti sam, a porodica mu neće ništa moći pomoći, pa čak, bježaće jedni od drugih. “Na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći, i od majke svoje, i od oca svoga, i od druge svoje, i od sinova svojih, toga Dana svaki čovjek će samo o sebi brinuti.” (Abese, 34-37)
Ovaj milijarder je mogao kupiti sve potrepštine ovoga svijeta, ali ne i udahe zrak, te umire boreći se za zrak, u nedostatku nečega što je Uzvišeni Stvoritelj dao besplatno svakom živom biću. Umire kao poslednji siromah jer mu bogatstvo tu ne može koristiti. A Kur’an govori da će doći dan kada neće koristiti ni imetak ni sinovi: “Na Dana kada neće nikakvo blago, a ni sinovi, od koristi biti, samo će onaj koji Allahu čista srca dođe spašeni biti.” (Eš-Šuara, 88-89)
Zbog čega je smrt neizbježna istina za svako živo biće? Da bi na dunjaluku bio testiran hoće li raditi dobro ili loše, i da bi se potom vratio svom Stvoritelju. “Svako živo biće će smrt okusiti i nama će se poslije vratiti. (El-Ankebut, 57) “I On će vas o onome što ste radili obavijestiti.” (El-Džumua, 8) Zašto? “Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolje postupati.” (El-Mulk, 1-2)
Riječi ovog milijarderovog sina navele su me na razmišljanje i podsjećanje kako Uzvišeni Allah nije bez razloga slao Svoje poslanike sa objavom, da bi ljudima ukazali na svrhu i bit života, i kako se ljudi ne bi mogli braniti na Sudnjem danu da nisu znali. U Kur’anu jedan kratak ajet, tako jednostavno, jezgrovito, nenadmašno, u par riječi saže svu svrhu postojanja. Kaže Uzvišeni: “Džine i ljude sam stvorio da bi pokorni bili.” (Ez-Zarijat, 56)
Neki ljudi protraće čitav život i ne uspiju otkriti bit života. Pišu knjige, disertacije, a ne dođu do ovog. A ona se otkriva i potvrđuje smrću, jer tada se skida koprena sa očiju i čovjek postaje svjestan. “Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu sa očiju, danas ti je vid oštar.” (Kaf, 22) Neki budu na rubu da shvate, kao sin ovog bogataša, kako je ovaj dunjaluk prolazan i kako na kraju ništa od tih materijalnih vrijednosti čovjek ne može zadržati za sebe i ne može mu koristiti kad dođe pred Allaha. A ko istinski bude tragao za smislom života, Uzvišeni Allah će mu dati znak i uputiti ga.
Dr. Muharem Štulanović n-um