U proteklim danima, jedan od najistaknutijih političkih figura u Bosni i Hercegovini, Milorad Dodik, našao se u centru pažnje zbog presude koju je izrekao Sud Bosne i Hercegovine. Ova presuda, koja je uključivala kaznu zatvora i zabranu obavljanja političkih funkcija, izazvala je široke političke reakcije u regiji. Za mnoge, događaji koji su pratili izricanje presude nisu samo odraz unutrašnjih političkih prilika u Bosni i Hercegovini, već i pokušaj veće političke igre u kojoj su akteri iz Srbije uključeni. Analitičari sugeriraju da bi trenutna situacija mogla imati duboke posljedice po stabilnost regije, a posebno po odnose unutar BiH.
Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republike Srpske, suočava se s presudom zbog nepoštovanja odluka Visokog predstavnika međunarodne zajednice. Zanimljivo je da je izricanje presude dočekao ne u sudu u Sarajevu, već u Banjoj Luci, gdje je organizirao proteste, predstavljajući sudski postupak kao napad na entitet koji predvodi. Ovo, prema nekim analitičarima, može biti i pokušaj režima u Beogradu da “prebaci krizu u Srbiji na Bosnu i Hercegovinu”, odnosno da ponovo izazove napetosti u ovoj zemlji.
U svojim izjavama, Milojko Pantić, poznati srpski novinar, ističe da Dodik, kojeg naziva “Kameleon iz Banja Luke”, prijeti otcjepljenjem RS-a, čime dodatno doprinosi političkoj destabilizaciji. Pantić također naglašava da su Dodik i njegov politički partner, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, povezani s kriminalnim strukturama koje ugrožavaju stabilnost cijelog Balkana. Oni koriste politiku kao paravan za vlastite kriminalne aktivnosti, dok manipuliraju javnošću, pozivajući na nacionalnu ugroženost kako bi prikrili svoje osobne interese.
Unatoč početnoj prijetnji otcjepljenjem, Dodik je nakon razgovora s Vučićem i svojim pravnim timom promijenio ton i iznio izjave o “zaštiti jedinstva BiH”. No, takva stajališta nisu umanjila njegovu odgovornost za političke poteze koji vode prema djelomičnom rušenju državnih institucija Bosne i Hercegovine.
Iako su političke igre i prijetnje o otcjepljenju postale norma, analitičari upozoravaju da ovo nije samo pitanje Bosne i Hercegovine. Naime, politika koju vode Dodik i Vučić postavlja cijelu regiju u opasnost. I dok Vučić javno izražava podršku suverenitetu BiH, u pozadini se šire sumnje o njegovim stvarnim namjerama. Podrška koju Vučić i Dodik imaju među određenim segmentima društva, uključujući i navijačke grupe poput „Delija“, pokazuje da su političke elite u Srbiji sposobne za održavanje svojih pozicija unatoč međunarodnim kritikama.
No, najveća prijetnja koju su ovi lideri donijeli Bosni i Hercegovini je osnaživanje političkih manipulacija koje rade na temelju nacionalističkih ideja. Pantić tvrdi da Dodik i Vučić svojim djelovanjem potenciraju “lažnu ugroženost” Srba, koristeći je kao izgovor za daljnje podrivanje suvereniteta BiH. Time umjesto da rade u interesu svog naroda, oni zapravo štite vlastite političke i kriminalne interese. U tom kontekstu, Pantić preporučuje da nadležni organi u BiH prenesu “Slučaj Dodik” iz političkog u pravni okvir, kako bi se osigurala pravda.
Za predsjednika Vučića, stanje u BiH nije samo odraz unutrašnjih odnosa, nego i geopolitičke igre. Iako se čini da Vučić nastoji balansirati između različitih interesa, njegova podrška Dodiku i sličnim političkim partnerima postavlja ga u neugodnu poziciju, jer mnogi analitičari smatraju da su njegovi postupci više vezani za osobnu korist nego za zaštitu interesa države. Korištenje nacionalnih tema kao paravana za zadržavanje vlasti samo dodatno komplikuje političku situaciju.
Jedan od ključnih faktora u ovoj političkoj igri je i izjava koju je Vučić nedavno uputio studentima, optužujući ih da su zapravo organizirani u političke grupacije lojalne Zapadu. Iako tvrdnje o stranom utjecaju možda zvuče kao pokušaj diskreditacije, činjenica je da su studenti, kroz svoje proteste, sve više postajali simbol otpora protiv režima, zahtijevajući pravnu državu i slobodne izbore. Potpora koju su studenti dobili, ne samo od građana Srbije, već i iz drugih bivših jugoslavenskih republika, ukazuje na sve veću međunarodnu osudu korupcije i autoritarizma unutar Srbije.
U tom kontekstu, iako je politička situacija u Srbiji pod stalnim napetostima, čini se da je upravo trenutna generacija studenata ključni faktor u promjeni postojećeg stanja. Njihova borba za pravdu može biti signal da se „strah promijenio stranu“, jer je narod sve više svjestan svojih prava i sloboda, dok političke elite gube podršku.
U zaključku, trenutni politički razvoj u Bosni i Hercegovini i Srbiji pokazuje duboku instabilnost, koja prijeti cijelom Balkanu. Razmjena manipulacija između Dodika i Vučića stvara klimu u kojoj su građani najugroženiji. No, sve veći pritisak protestnih pokreta i njihov poziv na poštovanje prava i pravde, iako u početku ignoriran, mogao bi biti ključni trenutak za promjene u regiji.
