Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, nedavno je objavio pismo u kojem se obraća građanima ovog entiteta. Ovo pismo, objavljeno nakon što je potpisao niz zakona koji narušavaju ustavni poredak Bosne i Hercegovine, izazvalo je brojne reakcije. Pismo, u kojem Dodik nastoji opravdati svoje poteze, odudara od njegove uobičajene politike i retorike. Umjesto njegovih uobičajenih radikalnih stavova, pismo ima smiren ton, što je izazvalo iznenađenje kod mnogih.
Kao prvo, Dodik u svom pismu poziva građane Republike Srpske, bez obzira na nacionalnost, na jedinstvo i zajedništvo. On naglašava da je narod Republike Srpske kovač svoje sreće, tvrdeći da niko ne može napraviti bolji budući život za njih od njih samih. Međutim, ovakav poziv na zajedništvo dolazi u kontrastu s njegovom politikom, koja je dovela do eskalacije tenzija u BiH, posebno kada se radi o pokušaju da entitet RS postane neovisna država. Dodikov cilj da preispita granice unutar BiH i stvori čvrst entitet unutar države dovodi do podjela koje nisu u interesu većine građana.
Nadalje, Dodik u pismu ističe privrženost i ponos prema svom narodu i entitetu, govoreći da je Republika Srpska “naša kuća” koja će ostati zauvijek. Iako na površini izgleda kao apel na smanjenje napetosti i prihvaćanje različitih naroda koji žive u BiH, implicitno se vidi njegov pokušaj da potakne osjećaj nepovjerenja prema ostatku zemlje, pa čak i prema centralnim institucijama BiH. On jasno sugerira da entitet RS ima pravo da se određuje o svojoj sudbini, bez obzira na ustavni okvir BiH, čime opet izaziva prijepore u zemlji.
U drugom dijelu pisma, Dodik ističe da RS nikada nije tražila više od onoga što joj je dato Ustavom BiH, ali u isto vrijeme poziva na prestanak davanja bilo kakvih ustupaka. Ovdje se povlači kontradiktoran stav, jer njegova politika jasno pokazuje namjeru da se podriva autoritet i funkcionalnost zajedničkih institucija BiH, uključujući Visoki sudski i tužilački savjet, SIPA-u i druge ključne državne organe. Dodik se pokušava prikazati kao lider koji štiti interese svog naroda, ali u stvarnosti njegovi potezi često služe samo političkim ciljevima koji podrivaju ustavni poredak BiH i narušavaju međunacionalno povjerenje.
Posebno je sporan dio u kojem Dodik tvrdi da ni on ni Republika Srpska nisu prijetnja Bosni i Hercegovini, insistirajući da BiH ne može postojati bez Republike Srpske. On koristi analogiju s Sjedinjenim Američkim Državama, gdje postoje savezne države, tvrdeći da je entitet RS samo dio zemlje, poput američkih saveznih država. Međutim, jasno je da Dodikovo ponašanje ne doprinosi stabilnosti BiH. Ovdje se ne dovodi u pitanje opstanak Republike Srpske kao entiteta, ali treba jasno naglasiti da takav entitet može opstati samo kao dio BiH, a ne kao suverena država. Dodikove odluke potiču nestabilnost i prijete razjedinjavanju zemlje, pa je teško sagledati njegove riječi kao poziv na pomirenje, već kao još jednu provokaciju u političkoj areni.
On također govori o tome da BiH neće postati “podanik” nikome, ali u isto vrijeme kritizira prisustvo stranaca u zemlji. Visoki predstavnik u BiH, koji ima ovlasti za implementaciju i nadzor političkih dogovora, često je na meti kritika Dodika i drugih političara koji se protive stranoj intervenciji. Iako odluke visokog predstavnika nisu uvijek popularne, one su rezultat prethodnih političkih dogovora i sastavni su dio mirovnog procesa nakon rata. Dodik u svom pismu poručuje da se BiH mora osloniti na vlastiti dogovor i politički konsenzus, ali zanemaruje činjenicu da takav dogovor mora biti usklađen sa zakonima i ustavnim načelima.
U zaključku, Dodikovo pismo ostavlja dojam pokušaja umirenja javnosti, no njegove političke akcije govore suprotno. Iako poziva na pomirenje i jedinstvo, njegova politika i postupci, uključujući potpisivanje zakona koji destabiliziraju BiH, ne pridonose smanjenju napetosti, nego stvaraju temelje za daljnju političku krizu. Upravo takva ponašanja opravdavaju zabrinutost mnogih građana BiH, koji strahuju da bi daljnje Dodikove akcije mogle dovesti do još većih podjela i opasnosti za teritorijalni integritet zemlje.
