U posljednjim izjavama koje je dao predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, jasno je pokazao duboko nezadovoljstvo načinom rada Tužilaštva RS, naročito njihovim, kako on kaže, pasivnim odnosom prema incidentima koji narušavaju bezbjednosni poredak entiteta. Naime, Dodik je oštro reagovao na nepostupanje tužilaštva u vezi sa izjavom Dževada Mahmutovića, delegata u Vijeću naroda RS, koji je na pitanje šta bi se desilo ukoliko bi MUP RS otvorio vatru na pripadnike SIPA-e, odgovorio da bi trebalo uzvratiti. Ova izjava je, prema Dodikovom mišljenju, direktan poziv na nasilje koji je morao biti sankcionisan bez odlaganja.
Na tematskoj sjednici Vlade RS, održanoj povodom političke i bezbjednosne situacije, Dodik je izrazio frustraciju činjenicom da tužilaštvo nije reagovalo:
-
„Kako je moguće da neko poziva na pucanje na policiju u RS, a da se nijedan tužilac nije sjetio da pokrene postupak?“, pitao je Dodik, uz opasku da će on lično podnijeti prijavu ukoliko je to potrebno.
Zbog toga je, kako je istakao, vrijeme da se razmotri ukidanje postojećih zakona o sudovima i tužilaštvima u RS. Smatra da te institucije moraju biti potpuno u funkciji zaštite interesa Republike Srpske, a ako to trenutno nije slučaj, onda ih je, kako kaže, potrebno iz temelja reformisati.
U nastavku izlaganja, Dodik je optužio političko Sarajevo za sistematsku destruktivnu politiku usmjerenu protiv RS-a. Prema njegovom mišljenju, RS je suočena s:
-
Dekadentnom politikom koja pokušava marginalizirati srpski narod.
-
Stalnim pokušajima da se ospori ustavni položaj RS-a.
-
Negativnom medijskom propagandom koja dolazi iz Federacije BiH.
U tom kontekstu, Dodik naglašava da se bošnjački narod u RS ne smije doživljavati kao protivnik, već kao ravnopravan član zajednice. On ističe da ima mnogo prijatelja među Bošnjacima i da je neophodno očuvati mir, stabilnost i suživot. Dodao je:
-
„Nijednom Bošnjaku u Srpskoj ne smije da nedostaje ni dlaka sa glave.“
Prema Dodikovim riječima, RS je i dalje entitet koji njeguje toleranciju, međunacionalno uvažavanje i miran život. Uprkos političkim nesuglasicama, kaže da je entitet otvoren za razgovor i saradnju, te ponavlja da se želi otvaranje dijaloga kako bi se riješili postojeći problemi.
U kontekstu izjava Dževada Mahmutovića, Dodik upozorava da je opasno normalizirati govor koji podstiče na oružane sukobe, te da takve poruke mogu imati teške posljedice ako se ne sankcionišu. Mediji u Republici Srpskoj, prema njegovim riječima, ispravno su upozorili na štetnost Mahmutovićeve izjave, dok su neki mediji u Federaciji pokušali relativizirati ili opravdati njegov stav.
U istom tonu, Dodik se osvrnuo i na medijsku sliku, pozivajući građane RS da ignorišu medije iz FBiH, koje je nazvao neprijateljskim. Prema njegovim tvrdnjama, kompletna medijska scena u FBiH ima samo jedan cilj – diskreditaciju i urušavanje RS.
Dodao je:
-
„Mi se moramo boriti. Ova ekipa ljudi će tu bitku dobiti.“
U zaključku, Dodikova poruka je višeslojna. Prvo, on traži odlučne institucionalne reforme unutar RS, posebno u sektoru pravosuđa. Drugo, oštro se protivi bilo kakvom govoru mržnje ili podsticanju sukoba, ali pritom jasno pozicionira RS kao entitet koji mora aktivno štititi svoj suverenitet i ustavni poredak. Treće, Dodik zagovara političku i medijsku samozaštitu u odnosu na ono što vidi kao štetne vanjske uticaje, prvenstveno iz političkog Sarajeva i FBiH.
Na kraju, jasno je da se Milorad Dodik, kroz ovu tematsku sjednicu i javne istupe, pozicionira kao lider koji želi radikalnije promjene u institucijama RS kako bi ih uskladio sa vlastitom vizijom očuvanja entitetske autonomije. Bez obzira na to koliko podrške dobije za te prijedloge, jasno je da njegovi potezi mogu znatno uticati na političku dinamiku u BiH. Pitanje ostaje – hoće li promjene koje zagovara voditi ka jačanju institucionalne odgovornosti ili ka daljoj političkoj polarizaciji u zemlji?
Na kraju, Dodikove izjave i prijedlozi o reformama pravosudnog sistema u RS otvaraju šira pitanja o političkoj stabilnosti unutar BiH. Dok mnogi vide njegove poteze kao nužne za jačanje autonomije i zaštitu interesa Republike Srpske, postoji i zabrinutost da bi njihova implementacija mogla dodatno pogoršati već postojeće političke podjele u zemlji. U tom kontekstu, izazovi s kojima se suočava RS nisu samo pravni i institucionalni, već i duboko politički, jer zahtijevaju balansiranje između nacionalnih interesa, međunarodnih pritisaka i unutrašnjih reformi. Budućnost političke i pravosudne stabilnosti BiH zavisiće od sposobnosti svih strana da prepoznaju važnost kompromisa i dijaloga u cilju očuvanja mira i zajedničke budućnosti.
