U posljednjih nekoliko dana politička scena Bosne i Hercegovine ponovo je uzavrela, a u njenom središtu se našao Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske. Njegove izjave u vezi s aferom “Viadukt” izazvale su oštre reakcije bivših i sadašnjih aktera političkog i pravnog života. Na udaru kritika našle su se njegove tvrdnje da je Pravobranilaštvo BiH odgovorno za propuste u ovom slučaju, što su mnogi dočekali s gnušanjem i optužbama za širenje neistina. Posebno su se istaknuli bivši pravobranilac Mlađan Mandić, političarka Aleksandra Pandurević te ekonomistica Svetlana Cenić, koji su svojim izjavama odlučno stali u odbranu istine i demantirali Dodikove navode.
Oštru osudu iznijela je Aleksandra Pandurević, prenoseći poruku bivšeg pravobranioca Mandića, koji je Dodika bez ustručavanja nazvao “endemska lažovčina”. Prema njenim riječima, laži koje Dodik plasira nisu ništa novo, ali u ovom slučaju posebno vrijeđaju inteligenciju građana jer postoje jasni dokazi da je postupak oko “Viadukta” vođen mimo Pravobranilaštva BiH. U prilog tome ide i sporazum koji su potpisali Željka Cvijanović i Denis Zvizdić, kao i zaključci Vlade RS, koji potvrđuju da je odgovornost bila na entitetskoj strani, a ne na nivou države.
Naglašeno je i to da:
-
Dodik nije dozvolio da Republiku Srpsku zastupa Pravobranilaštvo BiH u sporu,
-
insistirano je na angažovanju privatne advokatske firme,
-
Pravobranilaštvo je bilo prisiljeno da da punomoć firmi po izboru Vlade RS.
Ključno pitanje koje Pandurević postavlja jeste: zašto su postupali na taj način, te da li je u pozadini cijelog slučaja bilo svjesno muljanje u cilju zloupotrebe sredstava?
U svom odgovoru, Pandurević ironično predlaže Dodiku da iz budžeta svog kabineta izdvoji 70 miliona, jer je, prema njenim riječima, on taj koji treba odgovarati za štetu nanesenu RS-u. Njena oštra kritika ide i korak dalje kada izražava sumnju u profesionalnost pravnih zastupnika Vlade, navodeći da su možda čak i “vodili slučaj online”, što dodatno baca sjenku na cjelokupan proces.
Na Dodikove tvrdnje nije ostala nijema ni Svetlana Cenić, koja se takođe našla u fokusu njegovih optužbi. On je, bez konkretnih dokaza, sugerisao da je Cenić uzela neki oblik reketa u vezi s Viaduktom, dodajući da je ona “poznata po lažima”. U svom odgovoru, Cenić je reagovala duhovito i odmjereno, napisavši: “Ja, i reket!?”, uz dodatak smijeha, jasno stavljajući do znanja da njegove optužbe smatra neutemeljenim i apsurdnim.
Također, izjava Dodika da ne zna ništa o ugovoru iz 2004. godine, jer “on tada nije bio na vlasti”, izazvala je dodatne kritike. On prebacuje krivicu na tadašnje lidere, uključujući Mladena Ivanića i Peru Bukejlovića, uz tvrdnje da je cijela priča o gradnji hidroelektrane kod Banje Luke zapravo bila farsa jer lokalna vlast nikada nije dala potrebnu saglasnost. Takođe ističe da firma Viaduct nije ni investirala u projekat, te insinuira da je sve bilo dio korupcionaške mreže.
Cenić se, s druge strane, pita zašto je tužba bila usmjerena protiv države, a ne entiteta, što dodatno komplikuje slučaj i otvara sumnju da je to urađeno s predumišljajem kako bi se odgovornost prebacila na druge. Time se otvara cijeli niz pitanja o:
-
nadležnosti pravnih tijela,
-
odgovornosti pojedinaca u Vladi RS,
-
mogućim političko-pravnim manipulacijama.
Jasno je da ova afera dobiva nove dimenzije, jer se više ne radi samo o sporu s jednom firmom, već o pitanju povjerenja javnosti u institucije i integritet vlasti. Dok se Dodik brani i optužuje bivše političare i ekonomske stručnjake, istovremeno izbjegava konkretne odgovore o ulozi aktuelne vlasti u cijeloj priči. Javnost je, razumljivo, ogorčena, jer iz svega proizilazi da su deseci miliona eura izgubljeni uslijed sumnjivih odluka koje nisu vođene interesima građana, već političkim kalkulacijama.
Na kraju, ostaje gorak utisak da se RS ponovo nalazi u središtu skandala, u kojem se umjesto odgovornosti nude opasne optužbe i spinovi. Umjesto da jasno iznese činjenice i preuzme odgovornost, Dodik uporno koristi taktiku prebacivanja krivice, čime dodatno polarizira društvo. Ako se uskoro ne pokrenu ozbiljne istrage i ako se ne razjasni šta se zaista dogodilo u slučaju “Viadukt”, javnost će ostati zarobljena u još jednoj epizodi političke manipulacije koja nikome ne donosi ništa osim nepovjerenja i razočaranja.
