Ministar odbrane Bosne i Hercegovine, Zukan Helez, izazvao je veliku pažnju javnosti kada je na društvenim mrežama iznio oštre komentare o trenutnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, kao i u Srbiji. Naime, Helez je istaknuo da je protestima u Beogradu došao kraj režimu Aleksandra Vučića, te da su promjene u Bosni i Hercegovini također neizbježne. On je iznio tvrdnje da su režimi Vučića i Milorada Dodika zapravo dvije strane iste medalje, te da su pred njihovima političkim vladavinama dani odbrojani.
Helez je u svom obraćanju na društvenim mrežama istakao da je masovni skup u Beogradu, koji je okupio građane iz svih društvenih slojeva, bio jasan signal protiv političke represije, nepravde i ugnjetaavanja koje provode Vučić i njegov režim. Ističući kako su demonstracije u Srbiji najmasovnije u povijesti zemlje, Helez je govorio o tome kako građani traže demokratsku i slobodarsku Srbiju, u kojoj bi sloboda i pravda bili nedjeljivi i apsolutni.
Također, Helez je povukao paralele između političkih situacija u Bosni i Hercegovini i Srbiji, smatrajući da su oba režima slična i da se temelje na autoritarnom vođenju i manipulaciji. On smatra da su Vučić i Dodik pred krajem svojih političkih karijera, a da će protesti u Srbiji uskoro dovesti do promjena koje će donijeti novu, pravedniju i slobodniju državu. Helez je pozvao Vučića da se povuče sa vlasti dok još nije došlo do nasilnog svrgavanja, te da posluša volju naroda i podnese ostavku.
Režimski mediji u Republici Srpskoj, međutim, brzo su reagirali na Helezove izjave. U odgovorima na njegove tvrdnje, prozvali su ga za nezasluženo sticanje ministarske pozicije, tvrdeći da je njegov ulazak u vlast bio rezultat intervencije stranih aktera poput Michaela Murphyja. Ujedno su podcrtali da je Helez na prošlim izborima osvojio samo 13.000 glasova, dok su Milorad Dodik i Aleksandar Vučić osvajali ogromne količine glasova, čak 300.000, odnosno 2.200.000 glasova, čime su izazvali sumnju u legitimitet Heleza kao ministra. Ove optužbe potekle su od režimskih medija poput ATV-a, koji su pokušali umanjiti Helezovu političku poziciju i značaj, povezujući ga sa stranim utjecajem.
Ovaj sukob između Zukana Heleza i Dodikovih medija samo je jedan od brojnih političkih sukoba koji ukazuju na duboke podjele unutar političkog okvira Bosne i Hercegovine. Helezova kritika Dodikovog režima i njegovih metoda vladavine u entitetu Republika Srpska ne prestaje izazivati snažne reakcije, dok istovremeno podržava ideje slobode i demokracije koje su očigledno u kontrastu sa trenutnim stanjem u regiji.
Helezov poziv za povratak slobode i demokratizaciju političkih sistema nije samo usmjeren na Srbiju, već i na Bosnu i Hercegovinu, gdje je situacija već godinama napeta zbog, kako on tvrdi, nepravednih političkih odluka i manipulacija sa strane najsnažnijih političkih figura. Uskoro bi mogli uslijediti novi politički i društveni događaji koji će dodatno oblikovati političku dinamiku Balkana, s tim da će biti ključno kako će građani odgovoriti na pozive za slobodu i pravo na promjene.
Ova politička borba između Zukana Heleza i režimskih medija u Bosni i Hercegovini predstavlja samo jedan od mnogih izazova s kojima se suočava Bosna i Hercegovina, a moguće promjene u Srbiji mogle bi imati dugoročne posljedice na cijeli Balkan. Ukoliko se ove promjene nastave razvijati prema demokratskom smjeru, mogla bi se otvoriti nova era u kojoj bi političke stranke morale prihvatiti volju naroda i prestati s manipulacijama koje dugoročno ugrožavaju stabilnost i mir u cijeloj regiji.
Ovaj politički sukob između Zukana Heleza i režimskih medija u Bosni i Hercegovini samo je jedan od mnogih pokazatelja dubokih podjela i nestašica u političkom životu Balkana. Dok Helez poziva na slobodu i demokratske promjene, mediji pod kontrolom Milorada Dodika nastoje umanjiti njegovu političku težinu, nastavljajući s diskreditacijom onih koji se protive trenutnoj vlasti. No, sve je jasnije da ovakve tenzije ne mogu trajati unedogled, jer građani Balkana postaju sve svjesniji da je za istinske promjene potrebno prevazići autoritarnu vlast i okrenuti se zajedničkim vrijednostima slobode, pravde i jednakosti. Iako su promjene uvijek izazovne, ne možemo zanemariti činjenicu da su upravo ovakvi trenuci – kada ljudi dižu svoj glas – prekretnice koje često vode ka novim, pravednijim društvima. Na tom putu, naravno, pred političkim liderima stoji odgovornost da se sačuva mir, ali i da se istinski bore za demokratske vrijednosti koje su ključ za stabilnost i prosperitet Balkana.
