Miralem Jašarević je još jedan od mnogih mladih intelektualaca i visokoobrazovanih ljudi koji su napustili BiH. Miralem je svoju sreću tražio i pronašao u Njemačkoj, na njemačkoj klinici u gradu Essenu.

Sreli smo ga u Sarajevu gdje je, kako nam je rekao, došao na kraći godišnji odmor.

-Rođen sam u Brčkom ,a u Njemačkoj živim šest godina. Medicinski fakultet sam završio u Tuzli, a odmah poslije toga sam završio na birou za zapošljavanje i to je trajalo nekoliko mjeseci. Tada sam imao 24 godine i u to vrijeme bio sam najmlađi ljekar u Brčkom. A, onda sam dobio poziv, odnosno ponudu da radim u Brčkom kao ljekar, ali samo na tri mjeseca. Ali, u međuvremenu, dok sam čekao na birou, ja sam već dobio dva posla u Njemačkoj i to na šest godina, sa planovima za daljnje školovanje. Ali, nisam odmah prihvatio odmah jer sam se nadao da ću ipak dobiti stalno zaposlenje u mom rodnom gradu. Ali, ta nada je bila uzaludna, jer nisam imao utjecajne roditelje, nisam bio član ni jedne vladajuće političke stranke, nisam imao nijednog utjecajnog političara mojoj porodici. A, s druge strane nisam htio da budem ničija marioneta. Pošteno sam se školovao i naivno sam vjerovao da ću pošteno dobiti i posao. Bio sam redovan student, završio sam ga u roku i mislio sam da je to dovoljno da nakon toga dobijem i posao. Išao sam ja na razgovor sa direktorom bolnice u Brčkom, a sam razgovor je bio pomalo smiješan. Nudio mi je da radim na tri mjeseca, a kada sam ga ja upitao šta će da bude poslije, on je mrtav hladan odgovorio, da ćemo to još vidjeti, šta će da kaže politika i tako dalje. Rekao sam mu da to ne mogu da prihvatim, jer mi nude posao u Njemačkoj na šest godina, ali odradio sam ta tri mjeseca i onda otišao za Njemačku.

Vaš život u Njemačkoj ide uzlaznom putanjom, čak ste dobili i vrijedno priznanje?

-Dobio sam nagradu kao najbolji mladi kardiohirurg u Evropi. Tu nagradu, priznanje mi je uručilo evropsko društvo kardiovaskularnih i endrovaskularnih hirurga. Tokom rada u bolnici u Essenu imao sam priliku da se mnogo koncertriram i na naučne radove, a ja tu imam svoj tim gdje jako dobro radimo i sarađujemo. Prije svakog kongresa mogu se poslati vlastiti radovi i onda oni odlučuju da li će biti prihvaćeni i da li će se moći prezentirati na kongresu. Poslali smo četiri rada, a jedan od tih četiri je prihvaćen i nagrađen kao najbolji od svih ponuđenih. Napomenuo bih da je bilo 150 učesnika iz cijelog svijeta. To je najpriznatije kardiovaskularno odjeljenje pored američkog. Jako sam sretan zbog toga, što sam kao Bosanac na prvom mjestu kardiovaskularnih hirurga u Evropi.

Da li Vam je žao što ste napustili BiH?

-Jeste, veoma mi je žao. Ja nikada nisam htio da idem vani, da radim vani, da nastavim daljnje usvršavanje vani, ali me je politika BiH otjerala, prisilila da sreću potražim u drugoj državi, a to je u mom slučaju Njemačka. Nikada nisam htio da prihvatim da budem dio kvarnog, truhlog sistema. Sa mnom je BiH napustila i moja sestra Marinela koja je također kardiohirurg. Moj plan je da se jednog dana vratim u BiH, ali samo kada bude neki drugi politički sistem, u kojem neće biti bitno kakvo je vaše prezime, koga znate, već šta znate i kakve su vaše vještine. A, prije toga želim da se još bolje usavršim i da nastavim daljnje školovanje, koje mi Univeziteska klinika u Essenu to omogućava.

Da li Vam dolaze pacijenti s naših područja?

-Da, mnogo i svi su nekako sretni što imamo tu pozitivnu priču u dijaspori, što i u Evropi i svijetu možemo da budemo prvi.

Bato Šišić