Pripremio: Abdusamed Nasuf Bušatlić za saff.ba
Ovo je priča u kojoj se potvrđuje snaga vjerovanja jedne žene muslimanke, čija postojanost u vjeri izaziva divljenje i nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Njen iman i vjera u Allaha bili su jači od svih dunjalučkih nedaća i iskušenja i svih izazova i užitaka koji su joj bili nadohvat ruke. Ta žena je radila na faraonovom dvorcu kao frizerka faraonove kćerke. Ona i njena porodica živjeli su u blagostanju i izobilju i uživali svu blagonaklonost faraona i njegovog dvora. Ali i pored toga, pozicija i mjesto na kome bi joj mnoge žene pozavidjele, nisu nimalo oslabili njenu vjeru u Allaha, dž.š., iako je živjela u nevjerničkoj sredini u kojoj je narod obožavao upravo faraona. Međutim, nakon života u izobilju i godina provedenih u rahatluku, došla su iskušenja koja su njeno ime ovjekovječila na dunjaluku i obezbijedila joj Džennetul-Firdevs na ahiretu.
Džibrilovo kazivanje
Naime, na svom noćnom putovanju – El-Isra, iz Mekke u Kuds, Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, prolazeći sa melekom Džibrilom pored jedne doline, osjetio je izrazito lijep i prijatan miris koji je ispunio njegova mubarek prsa, pa ga je to nagnalo da upita Džibrila: ”O Džibrilu, kakav je ovo miris što je ispunio ovu dolinu?” Odgovorio mu je: ”To je miris frizerke faraonove kćerke, njenog muža i djeteta.” ”Da li to znači da ih je faraon nepravedno ubio?”, upitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme. ”Da, upravo tako”, odgovorio je Džibril, a.s. Na to je Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, dodao: ”Zaista je ovo samo jedan od mnogih primjera zuluma i nasilja nepravednih vladara. Takvih ima i danas u Mekki.” Melek Džibril rekao je: ”Zulumćari u svim vremenima su isti, i njihov život zapravo je jedna te ista stranica koja se ponavlja kroz historiju.” Nakon toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, tražio je od Džibrila da mu ispriča priču o frizerki i njenoj porodici, što je on i učinio.
”Frizerka faraonove kćerke bila je udata žena, i ona i njen muž vjerovali su u Allaha, dž.š., ali su zbog okruženja u kojem su živjeli krili svoje vjerovanje. Svoje vjerovanje su tajno prenosili onim ljudima za koje su znali da su moralni i čestiti. Kada bi neko istinski povjerovao u Allaha, oni su ga upozoravali da to ne ispoljava, jer će ga faraon staviti na muke i na kraju ubiti. Međutim, oprez ne mijenja sudbinu i Allahovu odredbu.
Došao je dan u kojem je Allah htio da se otkrije njihova iskrenost i postojanost u vjeri. Jedne prilike dok je frizerka češljala kosu faraonove kćerke, ispao joj je češalj iz ruke. Ona se sagnula da ga dohvati izgovarajući bismillah – u ime Allaha! Faraonova kćerka je čula njene riječi i mnogo se obradovala zbog njih, jer je bila ubijeđena da su upućene njenom ocu. Sa osmijehom na licu upitala je frizerku: ‘Da li se te riječi odnose na moga oca, kojeg svi ljudi u državi obožavaju?’ Frizerka je bez imalo okolišanja odgovorila: ‘Ne, nego se te riječi odnose na Allaha, Jednog i Jedinog Boga i Stvoritelja nebesa i Zemlje. On je i moj i tvoj Gospodar, ali i Gospodar tvoga oca.’ ‘Jesi li ti pri pameti, i jesi li svjesna šta govoriš?’, ljutito je upitala faraonova kćerka. A frizerka je smireno nastavila: ‘Tvoj otac je samo čovjek poput mene i tebe. On ne posjeduje stvarnu moć i snagu, zato nemoj da te obmane njegov trenutačni položaj i lažni sjaj putem kojeg obmanjuje ljude.’ Tada je faraonova kćerka rekla: ‘Ako se ne pokaješ zbog onoga što si upravo izrekla, ja ću obavijestiti svoga oca o tome.’
Progovorilo dijete u kolijevci
Međutim, ta prijetnja nije uopće zastrašila frizerku, pa je vijest o njenoj vjeri i razgovoru sa njegovom kćerkom došla do faraona. On je odmah naredio da je dovedu i upitao je: ‘Je li istina da si razgovarala sa mojom kćerkom i da si kazala to i to?’ Odgovorila je: ‘Da, vladaru, evo sada to ponavljam, nema boga osim Allaha.’ Prepun bijesa, ne vjerujući u ono što čuje, faraon je upitao: ‘Zar je moguće da imaš drugog Boga osim mene?’ ‘Da’, rekla je, ‘moj i tvoj Gospodar je Allah, iznad sedam nebesa.’ ‘Znaj da ću te staviti na nesnosne muke, a zatim te ubiti’, rekao je faraon. A ona je mirno odgovorila: ‘Ne mari, svakome od nas rok je određen i svi ćemo se vratiti Allahu.’ Poslije toga su doveli njenog muža i malog sinčića. Nakon što je i njen muž potvrdio da vjeruje u Allaha, faraon je naredio da se raspali lomača. Pošto su vidjeli da će biti ubijeni, frizerka i njen muž su izrazili svoju posljednju želju i tražili da njihov prah nakon što izgore u vatri, sakupe u iste ćefine i da ih zakopaju u jedan kabur. Udovoljeno je njihovom zahtjevu, a onda je njen muž prvi bačen na lomaču. Kada je došao red na frizerku, ona se sažalila na svoje tek rođeno dijete, ali je Allah dao da dijete progovori. Reklo je svojoj majci: ‘Majko, ne boj se i ne brini! Znaj da je dunjalučka kazna mnogo manja od ahiretske.’ Nakon toga je i ona bačena na lomaču i ukopani su u ovoj dolini. A mi smo upravo osjetili miris koji se širi iz njihovog mezara”, završio je priču o frizerki melek Džibril.
