Bosanskohercegovačka politička scena ponovo je uzdrmana burnim izjavama i kritikama bivšeg predsjednika Skupštine RBiH, Mire Lazovića, koji je u intervjuu za FTV jasno istakao svoju zabrinutost zbog trenutnog stanja u zemlji. U fokusu njegovih izjava našla se ponašanja pojedinih političkih aktera, naročito Milorada Dodika, Dragana Čovića, te institucija koje, prema njegovom mišljenju, ne funkcionišu u skladu s očekivanjima građana. Lazović upozorava na sve dublju političku krizu i poziva na hitno djelovanje kako bi se spriječilo dalje urušavanje državnih struktura i povjerenja javnosti u vlast.
U svom izlaganju, Lazović je poseban akcenat stavio na nedavno protjerivanje njemačke ministrice iz entiteta RS, što smatra ne samo diplomatskim, nego i ozbiljnim državnim incidentom. Naglašava da taj čin dodatno kompromituje i onako oslabljeni međunarodni ugled BiH, a odluke poput ove predstavljaju akt očajnika koji pokušava zadržati moć po svaku cijenu. Dodikova politika, prema njegovom mišljenju, više nije samo opasna, već i destruktivna – i za njega samog, ali i za čitavu Republiku Srpsku.
Lazović smatra da je ovakvo ponašanje jasna poruka Evropskoj uniji da u BiH postoji politički lider koji ne poštuje državne institucije, koji vrijeđa, ponižava i gura zemlju u sve dublju izolaciju. Sankcije koje su već pokrenule Njemačka i Austrija samo su početak – postoji mogućnost da se uskoro pridruže i druge članice EU, poput Francuske ili Švedske. On upozorava da RS ide ka međunarodnoj crnoj listi, što bi moglo imati ozbiljne finansijske i političke posljedice.
Istovremeno, Lazović otvoreno proziva pravosudne i sigurnosne institucije BiH, koje prema njegovim riječima ne djeluju dovoljno efikasno. Dodik, Stevandić i Višković ostaju na slobodi i time se dodatno narušava povjerenje građana u sistem. On naglašava da institucije moraju pokazati da su jače od separatističkih tendencija, te da se očekuje konkretna akcija, jer svaki dan bez djelovanja dodatno kompromituje stabilnost države.
U pogledu trenutnog političkog uređenja, Lazović je jasan – državna vlast je u rasulu. Proces formiranja nove većine je u zastoju, a Dodik i dalje koristi poluge moći unutar Doma naroda kako bi blokirao promjene. Ključni problem, kako on vidi, jeste dvolična politika HDZ-a, koja prema njegovom mišljenju više ide na ruku Dodiku nego interesima države. Dragan Čović, iako se često predstavlja kao zagovornik evropskih vrijednosti, zapravo vodi politiku koja u praksi podržava destabilizaciju BiH.
Lazović je također komentarisao HDZ-ov prijedlog Izbornog zakona, koji prema njemu ne može proći bez izmjena Ustava BiH. Smatra da Čović koristi ovaj prijedlog kao alat da kupi vrijeme za Dodika i dodatno zakomplikuje političke pregovore. U tom kontekstu, on upozorava Trojku da se ne smije zavaravati – Čović je iskusan političar koji zna igrati na više frontova i zbog toga je potrebno krajnje oprezno pristupiti svakom dogovoru s njim.
Lazović je naročito istakao da HDZ konstantno podržava kadrove SNSD-a, uključujući odbijanje da glasaju za njihove smjene u državnim institucijama. Ovaj trend potvrđuje njegov stav da Čović i Dodik imaju tajno savezništvo, što direktno ugrožava napore za stabilizaciju političkog sistema. U tom svjetlu, Lazović podržava ulazak opozicije iz RS-a u strukture vlasti, jer vjeruje da je sada vrijeme za jedinstvo, bez obzira na političke razlike.
U vezi odnosa između pozicije i opozicije u Federaciji, Lazović smatra da je ključno otvoreno razjasniti poziciju Dragana Čovića – da li on zaista želi evropsku BiH, ili i dalje stoji uz Dodika. Ako želi napredak, mora sjesti za pregovarački stol i prestati s dvostrukom igrom. Ako to nije slučaj, Trojka mora biti spremna ponuditi potpuno novu većinu – s opozicijom iz RS-a i Federacije.
Lazović također kritikuje činjenicu da se Trojka često ponaša kao da zavisi od HDZ-a i Dragana Čovića, što smatra opasnim pristupom. Potrebno je jasno podvući crvenu liniju ispod koje se ne ide kada je u pitanju interes države BiH. Ističe da je krajnje vrijeme da se demonstriraju konkretne, a ne samo verbalne evropske vrijednosti, koje se često spominju, ali se rijetko primjenjuju u praksi.
Za kraj, Lazović se osvrnuo na izbor Zorana Krešića u Upravni odbor Federalne televizije. Smatra da je riječ o osobi koja je javno kompromitovala svoju funkciju izjavama o rušenju Federacije i povratku Herceg-Bosne. Takvi kadrovi, prema njegovom mišljenju, odslikavaju politiku koju vodi HDZ, a time i dodatno polarizuju javnost.
Zaključno, Lazović šalje jasnu poruku: Bosna i Hercegovina se nalazi na prekretnici. Ili će se političke strukture trgnuti i započeti put ka stabilizaciji, ili će zemlja dalje tonuti u izolaciju i unutrašnje sukobe. Trojka, kao nova snaga, mora biti hrabra, odlučna i bez kompromisa kada je riječ o državnim interesima. Ovo je trenutak kada se moraju povući hrabri potezi, a ne tražiti političke kalkulacije.
